Od pandemije korona virusa duže traje pandemija nasilja, a u godini korone porodično nasilje sve izraženije. Percepcija nasilja u BiH ne ide uvijek u korist žrtve. Nasilje nad ženama nerijetko se opravdava prezaposlenošću žene i njenom "zloupotrebom slobode". Uz poruku ostani kući, ostani siguran/sigurna, neophodno je poslati i poruku: ukoliko Vaš ili susjedni dom nije bezbjedno mjesto - prijavi nasilje.

Za jedne ostati kući znači ostati siguran, za druge znači ostati zatvoren u 4 zida sa nasilnikom. Ići glavom kroz zid i prijaviti nasilje, u Bosni i Hercegovini je i dalje jednako neizvjesno. Vrlo često se oslušne kroz zid kad se čuje buka i još češće se – sam sebe prekori kako je to pirivatna stvar. Preko usana žrtve je povez straha, preko očiju i ušiju komšija i srodnika povez nezainteresovanosti za probleme drugih teže od onih o kojima se može uz kafu s nekim trećim.

“Vidjela sam ružnu tuču, prvo majke pa kćerke. Na jednom balkonu gdje sam mislila da će se završiti jako ružno. (N1:Šta ste vi uradili?) Ja nisam ništa uradila zato što sam bila na nekom drugom spratu, ali došao je sin, i onda sam ja pozvala policiju. Ja sam mislila ona pada s balkona. A on ju je ošamario. Posle sam ga dole srela i on meni kaže dobar dan lijepa gospođo. Onda mu ja kažem đubre jedno, mi ćemo te iseliti iz zgrade. Ja da ga vidim, ja sam karatista, ja bih ovako povalila pa da vidi kako to izgleda”, kazala nam je jedna prolaznica.

“Nisam imala nikakvo nasilje u porodici jer sam na vrijeme rješavala. (N1: Jeste li nekad svjedočili nekom nasilju, u komšiluku?) Jesam, ponudila sam se i zvala policiju, nije me htjela žena uzeti da posvjedočim, te se žene valjda plaše svojih muževa i silnika. Ja se ne bih plašila dala bih mu što mu treba i što zaslužuje”, kazala je jedna starija gospođa.

“Naša kultura je patrijarhalna i to se dosta stavlja pod tepih. Mislim da u ovom trenutku mi živimo jednu vrdstu modela nasilja. Nije samo nad ženama nasilje prisutno nego nad svima onima koji su protiv nasilja”, kazao je jedan prolaznik.

“To je nedopustivo u 21. vijeku, nedopustivo”, istakla je njegova supruga.

“Šta mislim? Pa, svašta čovjeku na um padne u ovakvim situacijama depresije… Mislim da žene malo zloupotrebljavaju tu nekakvu slobodu. Zato se možda i dešavaju ti ekscesi u familijama… preuzele su previše na sebe, onda čovjeku pukne film jer malo vremena ona ostavi za porodicu”, mišljenja je jedan prolaznik.

Nasilje – jer čovjeku pukne film. Nasilje – jer žene malo zloupotrebljavaju slobodu. Nasilje – jer su žene preuzele previše na sebe. Opravdanje nasilja mnogima je i jezivije od samog čina nasilja.

“Ja sam odrasla u porodici gdje je bilo nasilje. Gledala sam nasilje. Nakon toga, moja majka se ubila zbog nasilja”, kazala je Begzada Jovanović, Udruženje “Siguran korak”.

Majka Ajne Jusić je preživjela. Čin koji je jedan od najsurovijih zločina, pokušaj uništavanja dostojanstva, pobijeđen
je životom posvećenim vraćanju dostojanstva svim žrtvama nasilja.

“Ja kao kćerka, kao dijete rođeno zbog posljedica ratnog silovanja imam želju da svim ženama koje su preživjele bilo koji oblik nasilja vratim dostojanstvo, da im dam do znanja da one jesu heroine i da ovo društvo konačno shvati da se one moraju poštovati a ne da ih se gura na krajnje margine društva”, kazala je Ajna Jusić, predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”.

Na margine ih se gura na različite načine. Nasilju izvrgavanja ruglu i dalje su izložene samohrane majke, a tog perioda iz svog života sjeća se i Ajna – baš kao i vršnjačkog nasilja kom je kao dijete bez oca i sama bila izložena.

“Kad sam prvi put čula tu istinu ko sam i šta sam, jedino što sam ja njoj rekla je da ja nju nikad ne bih odbacila. Ja bih svojoj majci poručila i svaki dan joj govorim da ona nije kriva i da ću ja doslovno zadnje riječi u životu posvetiti činjenici da ona nije kriva. Ona je heroina. Ona je poslije one brutalnosti, stala na noge i borila se, dala meni mogućnost da dišem, da vidim boje, da osjetim mirise, da idem u školu, da znam čitati, da znam pisati, i to je ono jedno veliko hvala”, istakla je Jusić.

Nekad je posljedica nasilja smrt, nekad je posljedica nasilja život. Ono što ne smije preživjeti je uvjerenje da je ponekad, za nasilje kriva žrtva. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad