Govor mržnje živi na društvenim mrežama u regionu - činjenica je koju ne smijemo ignorisati.

Koliko je važno na vrijeme prepoznati uticaj novih medija, da li su kazne za širenje mržnje na internetu blage, koliko se žrtve u online sferi mogu zaštiti, da li je potrebna određena vrsta kontrole, koje su najčešće “teme” koje potiču mržnju na internetu, ko su ti ljudi, da li se skrivaju iza lažnih profila i slično, razgovaralo se u regionalnoj temi Novog dana sa Borom Kontićem u Sarajevu, direktorom Media Centra Sarajevo, u Zagrebu je bila Tamara Opačić, aktivistica, novinarka, a u Beogradu Milena Vasić, pravnica Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM.

U dokumentarnom filmu “Godine koje su pojeli lavovi”, Kontić govori o jednom dominantnom modelu pre-patriotskog novinarstva, koji je uključivao propagandu, a nerijetko i govor mržnje. Boro Kontić je bio zaprepašten količinom mržnje koja je bila istresana čak i u centralnim emisijama Dnevnika. Na pitanje da li je zaprepašten količinom mržnje danas na društvenim mrežama, kazao je: “Lično mislim da je govor mržnje refleksija govora mržnje koja postoji u društvu. To je gost koji stanuje na više adresa. Govor mržnje je nekad bio priprema za rat a danas je vrsta održavanja sjećanja na rat, ali i podgrijavanje starih rana. Mene je ovo uvelo u devedesete, mislim na zbivanja u vezi Srebrenice. Ovo postoji u svakom društvu, nije imuna ni Skandinavija. Bitno je to da društvo reaguje na to indiferentno, kod nas nema osude ni intelektualnog društva niti običnog društva, da tako kažem, da je to loše. Ne rade to samo mediji i društvene mreže, oni su samo refleksija onoga što već postoji u društvima”.

“Nažalost, naše istraživanje je pokazalo da je taj proces govora mržnje sve učestaliji. Riječ je o društvu koje ne reaguje na takvu pojavu, ali ja bih naglasak stavila na sam vrh vlasti. Opozicija uspješno to iskorištava u svrhu političke kampanje, a s druge strane, aktuelna vlada ne reaguje, osim u ekstremnim slučajevima, kao što je bilo iscrtavanje svastike na Poljudu. Neće biti pomaka dok jača osuda ne stigne iz vrha vlasti“, kazala je Opačić.

Vasić je dodala: “Mi imamo već nekoliko postupaka koji se vode na temu govora mržnje na internetu. Važno je podići svijest ljudi šta je internet. To je maltene isto kao kad dobacujete na ulici i ne treba da napišete tako nešto na internetu“.

“Ne treba zaboraviti da kod mlađeg svijeta postoji imitiranje u odrastanju, ali kad je model ovakav, onda je to nešto veoma loše. Ja ne vidim da postoje kazne, ali u BiH postoji dualni sistem”, rekao je Kontić.

“Kažnjavanje je uvijek loše i to ne dovede do dobrog rezultata. Postoji priča kada je Tolstoj bio oficir u ratu kada je vidio drugog oficira koji tuče drugog oficira i počeo je da urliče na njega: ‘Zar ti nisi pročitao Jevanđenje?’, a ovaj mu kaže: ‘Zar ti nisi pročitao pravilo službe’. Postoje sankcije, ponekad odete u centzuru, ali morate nekada primijeniti to pravilo službe“, dodao je Kontić.

O tome kako da reaguju građani, Vasić je kazala: “Govor mržnje može se podnijeti policiji, privatnoj službi i tako dalje. Dakle, što više imamo slučajeva u praksi, to ćemo lakše primijeniti u regulativi. Bitno je prijaviti, reagujte, nemojte preći preko toga“.

“U nekim zemljama je potpuno zastupljena sloboda govora, a u nekima nije. Pitanje je dokle se prostire sloboda govora. Sloboda govora završava tamo gdje se nečije pravo ugrožava“, dodala je.

“Što se tiče mladih ljudi, problem je velik, zbog čega se Hrvatska uključila u kampanju prošle godine. Istraživanje je pokazalo da korisnici društvenih mreža, mlađi ljudi, sve češće pod pravim imenom i prezimenom prijete ostalim korisnicima. Meni su osobno stizale slične poruke, čak mi se nudio i novac da iselim iz Hrvatske ako sam toliko ugrožena. Takve slučajeve ne bi trebalo puštati zaboravu, ali ako se ne prijavljuju, onda se neće ni stvoriti kritična masa koja bi spriječila dalje širenje“, kazala je Opačić.

“Bolest koja se ne liječi, poput dijabetesa, pomalo razara organizam ako ne reagujete na njega. Ako ne reagujete na govor mržnje, dajete signal da je to dozvoljena praksa, da je to uobičajeno. To su ustvari signali koji govore o bolesti koja postoji u društvu. U Francuskoj imate jake izlive mržnje prema određenim rasama, ali lideri reaguju i prvi su u osudi što ne može da ostane bez uticaja na ostale, a toga kod nas skoro pa nema. Sad smo imali pozitivnih primjera u vezi Srebrenice“, prokomentarisao je Kontić.