Blizu 540 hiljada nezaposlenih ne može sanjati ni o imovini, ni o prosječnoj plaći od 831 marke koja se u Federaciji BiH, statistika kaže, povećala za 0,2 posto. A njih treba zaposliti 900 zaposlenika službi za zapošljavanje.
U njihovoj statistici nisu razdvojeni oni koji aktivno traže posao od onih koji su na birou samo zbog zdravstvenog osiguranja.
pročitajte još
Indira Smajlović ima 26 godina. Otkako je prije četiri godine diplomirala politologiju, traži posao. Aplicirala je, kaže, na sve oglase do kojih je dolazila.
“Uvijek dobijete komentare: vi ste divni, elokventni, sve vam je na mjestu, međutim vi ste prekvalifikovani za ovaj posao, tako da dobijete odbijenicu. Obično mi kažu: ja ne sumnjam da ćete vi dobiti neku priliku, ali uvijek izmisle neki izgovor zašto posao neću baš ja dobiti”, otkriva nam Smajlović.
Od Biroa za zapošljavanje Indira još nije dobila nijednu ponudu za posao. A dio je crne statistike: stopa registrovane nezaposlenosti, prema posljednjim podacima, iznosi 43 posto.
“U maju 2015. godine, broj zaposlenih u pravnim licima iznosio je 712.353 lica. Registrovana nezaposlenost u junu 2015. godine bila je 537.341 lice”, ističe Željko Rajić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Što je za 1,07 posto ili 5.850 osoba manje nego u istom periodu prošle godine. Razlika je, značajnim dijelom, nastala zbog brisanja sa biroa onih koji mjesečno ostvare prihode veće od 208 maraka. Taj donji minimum odredio je Federalni zakon o posredovanju u zapošljavanju. No, pitanje je koliko je ta odredba adekvatna, baš kao i deseci drugih, objašnjava Adis Arapović iz Centara civilnih inicijativa.
“To znači da su zavodi za zapošljavanje, odnosno javne službe za zapošljavanje unazad 20 godina pretvorene u paralelni ali nevidljivi socijalni servis. One ustvari i ne služe tome da budu posrednici na tržištu rada između onih koji traže i nude posao, već da doprinesu prividu socijalne države”, smatra Arapović.
Više od 20 prava ostvaruje se na osnovu formalnog statusa nezaposlenosti, dodaje Arapović. Stoga iz CCI-ja predlažu dvije opcije: ukidanje službi za zapošljavanje ili novi zakon.
“Izbacivanje zdravstvenog osiguranja iz opisa posla javnih službi za zapošljavanje. Time bi se rasteretilo najmanje trećina resursa – i ljudskih i novčanih i svih ostalih, materijalnih. Dakle, u ovom trenutku dvije trećine svojih resursa troše na ono što im nije u opisu posla”, tvrdi on.
Sličan zahtjev je federalnim vlastima predočila i Svjetska banka. No, izmještanje zdravstvenog osiguranja za nezaposlene iz zavoda za zapošljavanje ne može se desiti preko noći. Iz Ministarstva rada i socijalne politike, rečeno mi je da su izmjene Zakona u planu.
