Osobe sa invaliditetom: Koliko im (ot)pomažemo?

Vijesti 03. dec 201518:46 > 19:29
N1

Koliko je u BiH osoba sa invaliditetom? Kakav je njihov status u društvu, da li je inkluzija uspješna i sa kojim se problemima ove osobe svakodnevno suočavaju? Treći decembar je Međunarodni dan osoba sa invaliditetom.

Kao dijete gluhih roditelja, Alen Popović najbolje razumije svijet tišine.

“Najveći problem je ta komunikacija. Oni vide. Oni su osobe kao i mi, samo što ne čuju. Kada vas nešto interesuje ili želite popričati sa nekim, smanjite ton. Sve će vam biti jasno“, priča Popović.

A gradski saobraćaj i stepenice koje koristimo kao olakšice, razlog su zašto neki građani ostaju na marginama društva.

Vidite kakva je situacija sa kretanjem u Sarajevu za osobe koje nemaju problema sa vidom. Zamislite kako je jednoj slijepoj osobi, pa čak i sa pratiocem, koja nije dovoljno obučena i koja nema potrebna pomagala“, izjavio je Fikret Zuko, predsjednik Udruženja za slijepa i slalobivdna lica.

“Svi znamo da je Kamerni teatar prilično komplikovan za ljude koji hodaju, a kamoli za ljude koji su u kolicima”, komentarisao je Jasmin Džemiđić, stand up komičar sa invaliditetom.

Svjesne bremena čulnog ili tjelesnog nedostatka, pojedine institucije kulture prilagodile su sadržaje svim posjetiocima.

“Kreirali smo sadržaj na Braillevom pismu, tako da oni mogu odabrati sadržaj koji žele, pritisnuti dugme i slušati sadržaj”, kazala je Narcisa Puljek-Bubrić.

Problem ostaje isti. Do muzeja se mora doći. Slijepe osobe uglavnom nemaju vodiče. Zakon o psu vodiču mrtvo je slovo na papiru. Niko ga nema, a košta oko 15.000 KM. Zbog bijelog štapa često su meta pasa lutalica. Za one koji žive u tišini, nekad je teško dobiti i važnije informacije. Za Alena Popovića, to je bio motiv da se pokrene Informativni centar za gluhe.

“Oni imaju jednu informaciju u sedam dana i onda mi kažu: šta će meni informacija od ponedjeljka, a danas je nedjelja? Meni treba danas informacija”, kaže Alen Popović.

Imamo li svi iste šanse? Obrazovanje, osobna pokretljivosti ili pristup informacijama tek su osnovne tačke Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, ali istovremeno i prva tačka spoticanja društva kada je u pitanju inkluzija.