Donosimo priču o tome ko vodi Studentski parlament u Sarajevu. Šta na djelovanje najnovijeg predsjednika kažu bivši članovi i šta zapravo radi krovno studentsko tijelo. Dvije strane sa dvije različite priče.
“Nisu oni krivi, takvi se rodili, vole malu djecu ili možda životinje – ovo da se izdvoji. Pa i ja sam sproveo znanstvenu ekspertizu i došao do zaključka da je to bolest i to zarazna”.
Ovako je Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta prokomentarisao nedavni napad huligana na Art Kino Kriterion.
Zahiragić je inače Student Pravnog fakulteta, predsjednik SPUS-a i aktivan član Asocijacije mladih SDA. Njegovim radom nidu zadovoljni pojedini studenti.
“Iskren da budem ne mogu očekivati od svog kolege koji je trenutno predsjednik SPUS-a da se pobuni i izvede studente na proteste protiv odluke koju su donijeli njegovi šefovi stranački. Ne očekujem da će u tom smislu pucati sebi u noge”, kaže Samir Behraić sa FPN-a u Sarajevu.
Statut SPUS-a kaže da se mora poštovati jednakost, te da je to nepolitička nestranačka i nevladina organizacija koja poštuje jednakost svih studenata.
Međutim, Zahiragić je svojim djelovanjem prekšio statut. I kako kaže ponosan je na to.
“Nije to nešto što ja krijem, naravno javno to ističem i s ponosom ističem. Član sam AMSDA i član sam SDA i ideološki sam tu”, kaže Zahiragić za N1.
Ipak javnost više zanima kako je došao na funkciju.
“Ja sam izabran jednoglasno na Skupštini SPUS-a koji je delegiran iz svih udruženja studenata”.
Međutim postoji i druga strana priče.
“Ta Skupština je bila pod velom tajne. Nije bila javna, nije bila objavljena. Nešto kao je bilo na stranici SPUS-a, nije bilo rečeno gdje i u koliko sati, nije objavljen dnevni red, nisu objavljeni kandidati”, ističe Samir Arnautović, bivši potpredsjednik SPUS-a.
Studenstki parlament je organizacija čiji je cilj da zastupa, promoviše, štiti i ostvaruje interese i prava studenata
Međutim, pojedini studeniti ne zanaju da SPUS uopšte djeluje.
“Čula sam šta je SPUS. Gledala sam im FB stranicu ali ne znam da su doveli do ikakvih stvari. Ni ne znam da postoji SPUS. Nisam čuo da zasjedaju i raspravljaju o problemima. Jako rijetko, bar kod nas. Ma čuo sam za SPUS ali ne znam šta rade”.
Ni studenti, ni javnost nemaju uvid u finansijski izvještaj SPUS-a, kao ni plan aktivnosti, plan projekata, čak ni u trenutnu strukturu i članove.
“Taj izvještaj jednostavno nije napravljen a onda kad je napravljen onaj prije, kad sam ja tek ušao u SPUS, to nije bio izvještaj koji je čitljiv običnom studentu”, dodaje Arnautović.
“Tako da smo imali neke fantomske muzičke sobe, za koju je SPUS izdavao novac a studenti ne koriste, za iznajmljivanje automobila, za zakuske, reprezentativne troškove koji nadilaze određene racionalne troškove”, pojasnio je Beharić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
