Kaputi, mantili, haljine... Za dame iz Pariza šiju se u jednoj od najsiromašnijih opština u Bosni i Hercegovini.

Odjevni predmeti svjetskih brendova kao što su Antonel, Vanesa Bruno, Tara Jarmon se proizvode u Loparama. Ovakvi kaputi na francuskom tržištu dostižu cijenu 600 evra.

Zaposleni u ovoj firmi za svoju mjesečnu platu, koja u prosjeku iznosi 250 evra, ne bi mogli kupiti ni polovinu jednog kaputa koji sašiju.

Ipak fabričke cijene su dosta prihvatljivije. Za oko 80 posto jeftinije je ovdje nego na inostranom tržištu. Pa, ponešto od ove graderobe uspiju i radnici sebi da priušte.

“Izađe nam poslodavac u susret da nam malo jeftinije, imamo neke pogodnosti”, kaže Petra Radić, krojačica.

Pogodnosti rada u ovoj fabrici vidi i Nikola Gligorević. Iako je zavšio je gimnaziju i studira pravo, priliku da vidi Pariz dobio je kroz rad u tekstilnoj industriji. Početkom ljeta će na usavršavanje iz elektronskog krojenja.

“Očekujem da se ja podignem na veći nivo u ovom poslu i da pomognem ovdje jer tim elektronskim krojenjem je lakše raditi i da barem vidim Pariz”, kaže.

Firma je počela sa 30 zaposlenih prije 17 godina, sada ih je 65 i ima potrebe za još. Tekstilni radnici su ovdje deficitarni pa je većina njih prvo prošla obuku koja traje I do dvije godine.

“Prvo što imamo posao, imamo redovnu platu. Nije neka velika ali kakva je situacija u državi zadovoljni smo”, kazala je Petra Radić.

“Najvažnije je da su plate redovne i da sve doprinose prema državi poštujemo. A, to nam je najosnovnije”, rekao nam je Obradin Božić, zamjenik direktora Kristin mod.

Jeftina radna snaga je dovela ovdje vlasnika firme koji je porjeklom Srbijanca, a živi u Frnacuskoj. Uložio je kapital u pogone i već duže od deceniju i po uspješno obezbjeđuje plasman robe u inostranstvo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.