Prije 17 godina, nakon atentata umro je Jozo Leutar, zamjenik ministra unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine. Za ovo ubistvo niko nije odgovarao. U jedinom sudskom procesu 2002. godine oslobođeno je šest optuženika. Porodica i javnost godinama traže i čekaju odgovore.
Cvijeće na grob Leutara, ubijenog zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH, donijele su njegove kolege. Nakon groblja obilaze porodicu. Čine isto, svake godine, već 17 godina. Ove ih neće dočekati Leutarova majka. Umrla je bez odgovora na pitanje – ko je i zašto ubio njenog sina i uništio spise iz njegove tašne.
“Nakon dugih i tužnih 17 godina naravno da je teško i 17 godina borbe za istinom i pravdom. Ne sam čin stradavanja tate nego sve ovo što se dešavalo poslije. Dovoljno je reći da ljudi koji su radili na istrazi oko ubistva mog pokojnog tate da im je to bila odskočna daska, a svi znamo kako su radili. Tako da danas imamo neke od tih ljudi da su ravnatelji, a neki zamjenici ravnatelja policijskih agencija, tako da sam ja svjestan da dok su oni tu da će oni kočiti i još neko vrijeme stopirati sve te istrage”, rekla je Ivica Leutar.
Osim porodice, istinu čeka i bh. javnost. Predmet Leutar godinama se kretao na relaciji Tužilaštvo Kantona Sarajevo – Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Krajem godine ponovo je stigao u sarajevsko tužilaštvo. Nezvanično saznajemo da je po prijemu spisa na slučaju koji je kvalifikovan kao djelo terorizma – intenziviran za razliku od perioda dok je bio u ladicama državnog tužilaštva. Uprkos činjenici da je 6 od 15 inspektora SIPA-e, koji rade na predmetu Leutar, suspendovano zbog navodnih nezakonitosti prilikom unapređenja u viši čin unutar redova Agencije, već je saslušano nekoliko važnih svjedoka.
“Nakon što je SIPA razmatralo više od tri godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je prošle godine predmet u slučaju ubistva Joze Leutara i to u fazi prijave dostavilo u rad Kantonalnom Tužilaštvu KS. Svjesno važnosti ovog predmeta Tužilaštvo Kantona Sarajevo naložilo je policijsku istragu koju provodi državna Agencija za istrage i zaštitu”, istakla je Azra Bavčić, portparolka Tužilaštva KS.
“I mi smo nedavno formirali jednu grupu policijskih službenika da rade na tom predmetu. (Hoće li biti teško obzirom da znamo da je ubistvo izvršeno davno?) Svakako da je teško dokazivanje takvih slučajeva, ali mi ćemo poduzeti maksimalne napore da eventualno dođemo do bilo kog dokaza koji bi vodio ka rasvjetljavanju ovog slučaja da isti utvrdimo i zadokumentujemo”, govorio je ranije Perica Stanić, direktor SIPA-e (09.03.2016.)
Za atentat na Leutara bilo je optuženo šest osoba. Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu 2002. zbog nedostatka dokaza oslobodilo je Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića Comu, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jedinka Bajkušu i Marija Miličevića. Advokat prvooptuženog hrvatskog generala Andabaka danas kaže da je to najprljaviji kazneni postupak u njegovoj 45 godišnjoj karijeri. Proces naziva montiranim i podsjeća na milion maraka nagrade tadašnje Vlade Federacije BiH osobi koja pomogne u otkrivanju istine na čijem čelu je bio Alija Behmen. Vlada je ostala bez novca, porodice i javnost bez istine.
“Čim je novac došao na Raiffeisen banku po nečijem nalogu, a ja znam po čijem, ali nije moje da govorim, tom kriminalcu – zaštićenom svjedoku je isplaćeno 250 hiljada maraka, a to je po prilici današnjih pola miliona maraka. 250 hiljada maraka je podijeljeno okolo, znam gdje ali nije moje da govorim. Nakon toga je stigao dopis od Ministarstva unutrašnjih poslova Sarajevo da 500 hiljada maraka se isplati predstavnicima međunarodne zajednice koji su uključeni u razrješenje tog slučaja”, navodi advokat Josip Muselimović.
U sarajevskom naselju Ciglane stradao je Jozo Leutar u eksploziji bombe postavljene pod njegov automobil 16. marta 1999. godine. Umro je dvaneast dana kasnije na današnji dan prije 17 godina. Nakon toliko godina smo bez odgovora – ko je i zašto počinio ubistvo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
