Prvi poslijeratni koncert "panonski mornar" Đorđe Balašević u Sarajevu je održao 1998. godine u prepunoj Skenderiji. Danas, 18 godina kasnije, govorio je o svojim sjećanjima na taj koncert, razlozima odlaska, ali i kampanji kojoj je bio izložen zbog koncerta u Sarajevu.
“Znaš šta, dolazeći ovamo bio sam ispraćen iz Novog Sada, studenti su došli rano ujutru pred našu kuću, došao je pekar donio je perece za put. Došao je predsjednik grada, došli su mnogi da pošalju svoju ljubav ovamo sa nama, ima puno ljudi koji misle kao mi a koji nemaju načina da to kažu a koji su mislili na vas. Sad je to lako reći, znaš ono, ali postoje neke stvari, kao ono, možda sam mogao više pomoći, ali pjesma se ne čuje… Ja sam htio pjesmom da spasim svijet. Jedan prosječan minobacač može da zaguši sve stihove koje sam ja ikad napisao… To je tako. Ipak, ja sam rekao doći ću, oni su pitali da li se bojim, osvanuli su to jutro u štampi natpisi ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu’. Ali, samo da vam kažem… Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim ja bih se sakrio u Sarajevo. Vidite djeco, ok, ja idem i to je zapisano i to tako mora biti… Ne bojiš se za svoj život, ne bojiš se atentata? Ja kažem, ako je to cijena da dva dana budem na nišanu nekog luđaka, oni su mogli pet godina da budu na nišanu… Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija…”, kazao je Balašević 1998. godine u Skenderiji.
https://youtube.com/watch?v=9FVHkbu3_e4
Danas, 18 godina kasnije, popularni Balaš se sjeća svog koncerta u Sarajevu, poziva za mir, kako to voli reći.
“Bio sam prvi koji je odavde otišao tamo. Odlazeći tamo, činilo mi se da radim vrlo lijepu stvar. Otišavši tamo shvatio sam da ne radim lijepu, nego jednu neprocjenjivu stvar za šta sam ovdje bio izložen svim mogućim uvredama”, kaže Balašević.
Sjeća se da je tada protiv njega vođena medijska kampanja i da su ga vrijeđali na razne načine.
“Jednom prilikom sam bio na ulici sa svojom srednjom kćerkom, kada je potuno nekontrolisani tip počeo nekim polualkoholiziranim, polušizofrenim glasom da viče, da psuje… U nekim situacijama, da sam bio sam, ja bih to riješio na neki drugi način. Ali, bio sam sa djetetom koje je tada imalo 16 godina. Bilo mi je vrlo kilavo da sad odlazim, da se pravim da ne primjećujem to. Vratio sam se i riješili smo to, mislim da je bio poprilično zbunjen. Bio je lokalizovan kao još neki slični pokušaji narednih dana”, sjeća se Balašević dešavanja nakon povratka iz Sarajeva.
“Saznao sam da sve to potiče od toga što je neposredno prije tih ispada mladi, upravo promovisani ministar informisanja, se pojavio u vrlo gledanoj emisiji i nazvao me jefitnom fukarom koja je išla tamo da pjeva za one muslimane umjesto da pjeva za srpsku djecu. Bilo je to, u najmanju ruku, neukusno, jer naš čitav taj dolazak u Sarajevo bio je zamišljen kao pomoć svoj djeci u BiH koja su stradala od mina i bombi i kojima su bile potrebne proteze”, kaže Balašević.
Dodaje da je dolazak u Sarajevo bio jedan gest vrlo pažljivo određen.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
