Ovogodišnji prinos soje u svijetu, koji bi trebalo da dostigne historijski maksimum od 280 miliona tona, mogao bi prvi put u posljednjih četvrt vijeka da zadovolji potražnju i na taj način da uspostavi ravnotežu na tržištu.

Soja se u svijetu gaji na 100 miliona hektara površine, na četvrtom mjestu iza pšenice, kukuruza i riže.

Najveći proizvođač su SAD, sa proizvodnjom od 85 miliona tona na površini od 30 miliona hektara.

SAD, Brazil i Argentina zajedno daju 80 posto ukupne svjetske proizvodnje soje, uglavnom GMO sorte.  

Evropa je mali proizvođač soje, sa udjelom od svega dva posto u svjetskoj proizvodnji.  

Najveći uvoznici soje u svijetu su Kina, EU i zemlje jugoistočne Azije.  

Kina je ubjedljivo najveći uvoznik, ali ne i proizvođač, iako je to bila prije 1940. godine.  

Kinezi troše dvije trećine ukupne svjetske proizvodnje soje.

Paradoksalno je to da je trenutni rast tražnje soje u Kini rezultat veće potrošnje mesa u ishrani stanovništa, posebno srednje klase, jer se ta poljoprivredna kultura sada sve više traži zbog stočne hrane, ali i za proizvodnju ulja.

Brazil je zbog rasta cijena soje, koji je uslovila veća tražnja od ponude, krčio godišnje na destine hiljada hektara šuma radi povećanja površina za sjetvu soje.    

Zahvaljujući rekordnoj proizvodnji soje u SAD i Argentini i odličnoj žetvi u Brazilu,  kineske potrebe za sojom biće ove godine u potpunosti podmirene, što se već sada odražava na pojeftinjenje ove uljarice.