Nepunu godinu poslije gužvajući komadić papira i bacajući ga u koš član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović sjetiće se vrelog avgustovskog dana na kojem je u restoranu Orahovica kod Konjica s vrućim burekom na stolu i domaćim jogurtom čekao kolegu Dragana Čovića i delegaciju HDZ-a koji se nisu pojavili kako bi razgovarali o mehanizmu koordinacije.

“Čekali smo ih više od 40 minuta. Danas su propustili priliku da sa SDA dogovore važne stvari za ovu zemlju i propustili su i jedan dobar burek”, izjavio je tada Bakir Izetbegović, a Čović se poslije kleo kako nikakav sastanak nije bio dogovoren. Burek nije komentarisao. Izetbegović je ostao ljut, duboko u sebi uvjeren da će kad-tad doći trenutak osvete.

I taj trenutak došao je možda prije nego se i nadao: Dragan Čović pozvao je njega, Fahrudina Radončića, Milorada Dodika i Mladena Ivanića, lidere SDA, SBB-a, SNSD-a te predstavnika PDP-a i trećeg člana Predsjedništva, na kako je rekao “prijateljski ručak”. Sve kako bi uz burek sa sirom, puru i sataraš razgovarali o preuzetim obavezama kada je pitanje put ka EU. Nije jasno ko je tu kome uopšte prijatelj, a poznavaoci prilika kunu se (iako svi imaju službeno objašnjenje), kako je sve puklo na – bureku sa sirom! Sijelo se raspalo prije nego je počelo, a prvi je otkazao, pogađate ili ste već 100 puta vidjeli na nekom od portala – Bakir. Potom je Radončić telefonom pozvao Čovića i kazao kako nema smisla da dolazi ako tamo neće biti Izetbegovića, a iz Saveza za promjene iz RS-a su se pitali zbog čega je uopšte na tom sastanku trebao biti i Dodik čiji SNSD, potsjetili su, ne čini vlast na državnom nivou.

Predsjednik SDA, bošnjački član Predsjedništva BiH kazao je obrazlažući neodlazak u Mostar kako smatra da je neophodno i jedino primjereno da se što prije u institucijama BiH organizuje sastanak s ciljem ubrzanja provedbe Reformske agende i procesa europskih i euro-atlanskih integracija BiH na kojem bi učešće uzeli predsjednici svih političkih stranaka koje čine koaliciju na državnom nivou, ili u širem formatu sa predsjednicima svih parlamentarnih političkih stranaka koje su 2015. godine potpisale Izjavu o spremnosti BiH na provedbu Reformske agende.

Interesantno, godinu prije upravo je on s Dodikom u restoranu “Barka” u Lukavici potpisao sporazum o mehanizmu koordinacije i to nekoliko dana prije neuspjelog bureka na kojem je Čovića čekao u restoranu, osim ako “Barka” i ”Orahovica” u međuvremenu nisu dobile status javne ustanove. Čović je u kasnijim istupima spominjao kako nije primjereno da se razgovori o bitnim stvarima vode u kafani. I u tome su, jedan prije godinu dana a drugi sad, zaista u pravu – razgovori o bitnim stvarima treba da se vode isključivo u institucijama BiH.

A nije da nemamo bitnih stvari: Rok za pripremanje i dostavljanje odgovora na Upitnik EU očekivano je probijen i isti koji su nas uvjeravali da ćemo taj rok ispuniti uvjeravaju nas da će sve biti gotovo do septembra. Globalni fiskalni okvir BiH za period 2018-2020 koji se razmatra u Vijeću ministara BiH krši sporazum koji je BiH potpisala sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), jer predviđa povećanje javne potrošnje na uštrb investicija zbog čega smo već upozoreni, a i sam Čović kazao je kako se bh. političari “crvene kao mala djeca” kada se pravdaju funkcionerima iz EU. Predsjednik Vijeća ministara Denis Zvizdić s druge strane kaže kako je 2016. bila “najuspješnija evropska godina za BiH”. Jedino što je još stabilno jesu cijene droge – prema dokumentu “Procjena prijetnje od organizovanog kriminala u BiH” koji je usvojilo Vijeće ministara u martu ove godine “tržište narkotika je stabilno jer se cijena opijata nije značajnije mijenjala u proteklih pet godina” što je ocijenjeno zabrinjavajućim.

Agresivna kampanja za izbore koji će se održati na jesen 2018. godine odavno je već počela i sve izgleda kao da su izbori već ove jeseni. Vode se rasprave, tjeraju se inati, javnost se zabavlja izjavama od kojih se ne živi ali iza kojih se lako’provuku’ vijesti o požarima ili pokoji komentar o tome kako još nemamo kanader iako iz godine u godinuvatrena stihija guta hektare šume. Situacija je takva da ozbiljni političari ne bi razmišljali o godišnjem odmoru dok je bar malo ne stabiliziraju, i bili bi puno radno vrijeme i prekovremeno na svojim radnim mjestima – u institucijama ove zemlje. I to uvijek, a ne kako i kada nekome od njih odgovara. I tu bi svaka šega, šala i pošalica trebala da se završava. Ali neće. Navodno se Čović raspitivao koja ćevabdžinica u Sarajevu ima najbržu kućnu dostavu…

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.