Nakon odluke Narodne skupštine Republike Srpske o proglašenju vojne neutralnosti tog bh. entiteta i najave kako entitet RS napušta Aktivacijski plan za članstvo (MAP) BiH u NATO očito je kako je Rusija dobila prvo poluvrijeme utakmice u BiH. Ali, Zapad ili preciznije Evropska unija su sami izgubili kredibilitet na Balkanu, a posebno u BiH.

Evropska unija i Vijeće Evrope su doživjeli poraz svoje politike u Bosni i Hercegovini na neprovođenju presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci, što je rezultiralo ne samo novim presudama kao onim u slučaju Zornić i Pilav, nego i komplikacija oko izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine pa je sada upitno hoće li i kakvih izbora u Bosni i Hercegovini biti, odnosno hoće li se u konačnici moći i implementirati.

A, u igri su razni scenariji, pa čak i onaj o mogućem njihovom odlaganju do 2020. godine. Poraz evropske politike u Bosni i Hercegovini je i provođenja neustavnog referenduma u Republici Srpskoj bez sankcija što je dodatno osnažilo struje koje koče napredak BiH u svakom smislu, ali i izostanka donošenja zakonske legislative iz oblasti gasa i električne energije na nivou BiH, strategija…

A, da je bilo, odnosno da je postojala aktivnija uloga i pritisak Evropske unije kao u slučaju izmjena i dopuna Zakona o akcizama Bosne i Hercegovine sasvim je sigurno da bi Bosna i Hercegovina već imala donesene zakone o regulatoru električne energije i gasa, prenosu i tržištu električne energije. Ovako insistiranjem samo na usvajanju izmjena i dopuna Zakona o akcizama BiH Evropska unija je napravila veliko breme dijelu stranaka koje čine vlast na nivou institucija Bosne i Hercegovine, a opoziciju u entitetu Republika Srpska okupljenom oko Saveza za promjene – SDS-u, PDP-u i NDP-u u predizbornoj kampanji.

Isto se odnosi i na dio partija iz Federacije BiH, kao što su prvenstveno DF i SDP. I OHR je doživio potpuni krah svoje politike u BiH i pokazuje krajnju nemoć prećutno gledajući kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kršenja Ustava BiH, Ustava FBiH, odluka Ustavnog suda BiH i FBiH. Činjenica da dva izborna ciklusa u Gradu Mostaru nisu provedeni lokalni izbori i da je više od 90.000 građana lišeno prava da biraju i budu birani, te da zapravo nikakva vlast ne postoji najbolje ilustruje odsustvo vladavine prava. Slično je i kada je u pitanju nemogućnost rješavanja načina popune Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH pa i ovaj mandat u radu tog zakonodavnog tijela nedostaju četiri predstavnika, odnosno klub djeluje u krnjem sastavu.

Sve ovo ohrabrilo je aktivnosti koje rezultiraju da BiH ne samo da stoji u mjestu, nego se u nekim segmentima vraća unazad, a manifestuje se kroz sve čvršće odnose SNSD-a i HDZ-a BiH u praksi. Tačno je da većinu posla u Bosni i Hercegovini treba da obavljaju domaći političari, jer su za to pretplaćeni, ali jednako tako tačno je i da je OHR tu da štiti Dejtonski mirovni sporazum kao njegov konačni tumač, jer u protivnom koja je svrha onda njegovog djelovanja. Dio krivice za stanje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi svakako snose i domaći političari.

Očito je da je Balkan, a prvenstveno BiH na niskoj ljestvici interesovanja EU, ali je zadatak i dužnost bh. političara da se bore, iniciraju, pa i mole ako treba da se to promijeni. A, to se ne radi samo čekajući sastanke u Bruxellesu jer se tu odrađuje samo administrativni, birokratski dio posla. Za državu se agituje na bilateralnom nivou u Berlinu, Parizu. Rimu, tamo gdje se stvarno i odlučuje. Pred Bosnom i Hercegovinom stoga je teška i neizvjesna 2018. godina u kojoj će se više vremena potrošiti za borbu očuvanja dostignutog nivoa, nego što će stvarnog napretka biti.

Ako neće EU, neće bh. političari, narodi i građani moraju i trebaju biti hrabriji i odlučniji u borbi za Bosnu i Hercegovinu.