Alex Elena i Trevor Gibson bili su gosti emisije Pozitiv - gdje smo pričali o jučer održanoj premijeri filma "Scream For Me Sarajevo". Film je posvećen koncertu benda Bruca Dickinsona u ratnom Sarajevu. Tadašnji bubnjar benda Elena, i Gibson koji je bio dio misije UN-a u ekskluzivnom razgovoru za N1 pričali su o koncertu, iskustvima ali i filmu.
Sarajevo je imalo čast da priušti svjetsku premijeru ovog filma koji je izazvao brojjne reakcije, prije svega one emotivne obzirom da govori o koncertu benda Brucea Dickinsona u toku opsade Sarajeva 1994. godine.
Film je imao emotivni zenit u Multiplexu Cinema City.
“Nismo očekivali te reakcije. Ni mi nismo vidjeli film ranije. Mi smo proplakali 90 minuta filma”, kaže Gibson.
“Velika je stvar vidjeti toliko ljudi koji plaču, sa suzama u očima. To su suze radosti. Za veliki broj ljudi je to bio završetak, kraj. To je priča o nadi i kako su ljudi preživjeli opsadu kroz zabavu i normalan život. Mi smo samo mali dio filma, film je o vama”, kaže Alex Elena, bubnjar benda Brucea Dickinsona.
Kako je došlo do realizacije tog koncerta u sred rata, otkrio nam je Trevor Gibson – koji je u to vrijeme radio kao član misije UN-a.
“Duga priča zaista, ali…Htjeli smo zvati Rolling Stonese, ali oni su rekli ne hvala. Zvali smo Brucea, on je došao i napravili smo koncert”.
Bruce Dickinson je izjavio da mu je koncert u Sarajevu promijenio život, a kako je uticao na tadašnjeg 19-godišnjaka Elenu?
“Bio sam 19-godišnji Italijan, u Londonu sam bio da sviram bas. Dobio sam poziv i rečeno mi je – ideš sutra u Sarajevo. Rekao sam idemo. Radoznao sam, avanturista i želio sam iskoristiti tu priliku. Znao sam da je rat, ali nisam znao šta je to. Imao sam sreću da proživim taj dio života, a mnogi to nemaju priliku. Razumijem kada ljudi iz BiH pričaju o tome. Koncert mi jeste promijenio život, prestao sam se žaliti i preko noći sam postao 10 godina stariji. To me učinilo još radoznaliji. Bavim se muzikom, foto novinar sam, i volim slikati neobične stvari, i pokazati ljudima ono što ne znaju”, ističe Elena za N1.
Da li je Bruce Dickinson pogledao film i kakve su njegove reakcije?
“Poslali su mu kopiju prije dvije sedmice. Kazao je WOW”, priča nam Elena.
Trevor je već dvije godine bio u Sarajevu za vrijeme rata, a prestao se bojati tada kada je Dickinson Došao.
Elena se nije bojao, nego je kazao: “Ako umrem ovdje, to je dobar način da odem. Ne vjerujem ni u raj ni u pakao. Ali to bi bio dobar način da odem. Ne želim umrijeti u bolnici kao starac. Mlad sam i želio sam to. Ne bojim se smrti”, kaže Elena.
Bend je došao u Split te godine, i onda su bez pratnje došli u Sarajevo.
“Raspitali smo se okolo, i pronašli smo način da dođemo u Sarajevo preko linija fronta – do checkpointa gdje nas je UN preuzeo. Nismo bili spremni za zimu, smrzli smo se. Pio sam da se zagrijem. Bilo je ludo. Kada smo sišli sa kombija i ušli u grad – shvatili smo šta je rat”, kaže Elena.
Kako je izgledao koncert u BKC-u?
“Kao i svaka koncertna dvorana. Fino mjesto, zgodno mjesto. Došao sam prije njih, pobrinuo se za mjesto”, dodaje Gibson. Nisu bili iznenađeni brojnim fanovima, jer znaju pedigre Dickinsona, i znali su da će to biti puno.
“Tada je to bila jedina vrsta zabave za ljude ovdje”.
Elena je inače fotografisao sve tada, danas i radi kao fotograf. Napravio je i seriju fotografija 20 godina nakon opsade, a trenutno pokušava odraditi izložbu o kojoj detalje još ne želi pričati.
“Obojica ćemo doći opet u Sarajevo, ljude iz BiH to zanima, jer se radi o vama. Želimo Sarajevo staviti na mapu. Sve što se radi sa srcem je dobro. Mi nakon koncerta nismo hodali i pričali da smo svirali, bili smo u ratnoj zoni kao što to rade neki bendovi”, priča Elena.
“Radilo se da smo Brucea željeli dovesti u Sarajevo radi građana, a ne radi misije UN-a”, kaže Gibson.
“Kada sam se vratio u London, našao sam bilježnicu sa imenima djece u Sarajevu. Slao sam im pisma, žice za gitaru, palice za bubnjeve. Vratio bih se u Sarajevo da rat nije završio”, kaže Elena.
Na koncu razgovora, obojica su prezadovoljni SFF-om, što festival kao takav promoviše regionalne filmove, i daje priliku stvarateljima koji imaju nešto reći.
“Vi imate puno priča da ispričate, u americi je većina dokumentaraca smeće. Neki su dobri. Ovdje priče ostaju sa vama”, kazao je Elena na koncu razgovora.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
