Postoje spomenici koji se u različitim vremenima i civilizacijama nadograđuju i rastu. Takav je Kastel. Smješten na ušću Crkvine u Vrbas. Ovdje su prvi temelji postavljeni još u kamenom dobu.

U antičkom su Rimljani izgradili vojni logor Kastru. Jupiterov žrtvenik svjedoči da je ovo bila centralna tačka na putu između Dalmacije i Panonije.

“Sljedeći značajan period je otomanski. Kada je Kastel na temeljima rimske tvrđave dobio novi oblik i koji se veže za vladavinu Ferhat-paše Sokolovića, prvog bosanskog beglerbega i prvog bosanskog paše. Kada je Banjaluka bila centar bosanskog pašaluka”, objašnjava Mladen Šukalo, Turistička organizacija BL.

U zavisnosti od vojne snage u vrijeme osmanlijskih i austrougarskih ratova služio je i jednima i drugima. Ali uvijek u vojne svrhe. Do 70-ih godina koristila ga je i JNA. Danas je turističa atrakcija i pozornica brojnih kulturnih manifestacija. Oštećeni dijelovi se renoviraju.

Za razliku od Kastela, kojeg su svi gradili, a samo zub vremena rušio, postoje spomenici u Banjaluci, koje su ljudi u različitim vremenima rušili.

U ulici pored tvrđave je Ferhat-pašina džamija. Tu je nekada bila i sahat kula. Srušene su u posljednjem ratu.

“Ja ću biti malo i nostalgičan. Kada je srušena džamija srušen je i jedan svijet”, kaže Armin Džindo, Banjalučanin.

Džamija je obnovljena, kule još nema.

Vrijeme rušenja pravoslavnih svetinja u gradu na Vrbasu bilo je u doba NDH.

Dvadesetih godina XX vijeka izgrađena je pravoslavna crkva koja je srušena u bombardovanju 1941. nakon čega je vlast NDH uništila svaki trag da je ovdje bila crkva. Zato je nova komunistička vlast, nakon Drugog svjetskog rata, na tom mjestu izgradila spomenik borcima NOR-a, koji je opet početkom 90-ih izmješten, a na starom mjestu nikao je obnovljeni hram.

Samostan Marija zvijezda iz 19. vijeka izgradili su Trapisti. Redovnici katoličke crkve u Banjaluci su napravili prvu hidrocentralu na Vrbasu, pokrenuli proizvodnju piva i sira Trapista. Utemeljili su bolnicu, javnu kuhinju i sirotište kroz koje je prošlo više od 4.000 djece.

“1913. godine Marija Zvijezda je bila brojčano najveća u svijetu, sa 265 monaha koji su bili ovdje”, otkriva Pater Franjo.

Trend da nove vlasti ruše i kradu nasljeđe prethodnika, nastavljao se kroz istoriju. U doba SFRJ veliki broj redovnika je protjeran i samostanu oduzet značajan dio imovine. Tada su se gradili spomenici narodnim herojima i antifašistima. Goloruki narod u borbi sa nacistima, djelo je vajara Antona Augustinčića.

Iako su spomenici suživota, početkom 90-ih, širom Jugoslavije, bili meta nacionalista, ovaj od bijelog kamena sa Brča oštetile su oštre krajiške zime.

“Bilo je manjih oštećenja kada su u pitanju takve vandalske akcije, ali više je oštećen zubom vremena. jer brački kamen u ovom podneblju nije dugotrajan i sigurno je potrebno uraditi restauraciju kako bi dobio stari sjaj ali i sadržaj, tj. povratiti Muzej koji je nekada bio u unutrašnjosti spomenika”, ističe Šukalo.

Lijepa Safikada, Ferhat-pašina unuka , kojoj je bilo zabranjeno da voli autrijskog vojnika, nikada nije dobila velelepno zdanje.  Ali jeste legendu koja slavi ljubav, i živi u svim vremenima.

Žive i djela Petra Kočića. Lik najvećeg krajiškog borca za glas potlačenog seljaka pretočen je u skulpturu Antona Augustinčića. Od parka Petra Kočića niz bulevar se nižu aleje kestena. List ovog drveta proglašen je i zvaničnim suvenirom grada.

Zaštitni znak su i lijepe Banjalučanke. Legenda kaže da ih je šest na jednog muškarca. Nerijetko šetnju Gospodskom zamijene šetalištem na obalama Vrbasa. Razlog su zgodni dajakaši. Kanjon Tijesno. Brza i nepredvidiva rijeka. Raj za ljubitelje sportova na divljim vodama. Ali i mjesto velikih sportskih događaja. Tri evropska prvenstva u kajaku. Dva svjetska kupa i Svjetsko prvenstvo “Banjaluka Vrbas 2016.”

“Mogu da kažem da smo i mi zadovoljni iako smo bili malo skeptični u jednom momentu. Kao organizatori glupo je da sami sebe hvalimo ali prema riječima učesnika i gostiju u BL mislim da je ovo jedno odlično svjetsko prvenstvo”, navodi Nikola Stanković, direktor SP “Banjaluka Vrbas 2016”.

Prvi put u istoriji ovog olimpijskog sporta finale SP je održano noću. Kanjon Vrbasa je jedino mjesto na svijetu gdje Svjetska kajakaška federacija daje zeleno svjetlo za noćne trke. Najbolji bh. kajakaš, banjalučanin, Darko Savić plasmanom u finale postigao je historijski uspjeh ove zemlje.

“To do sada niko nije napravio u ovom sportu u BiH. Kada vidim da se u istom redu nalazimo sa Irskom, Francuskom… osjećam jednu posebnu draž jer ja ovdje pišem istoriju ovog sporta”, tvrdi Drako Savić, bh. kajakaš.

Od 2009. ovdje se održavaju i prvenstva u raftingu. To je ujedno i najatraktivnija turistička ponuda.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.