U okviru Internacionalnog festivala književnosti “Bookstan”, koji se već treću godinu održava u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, među brojnim književnicama i književnicima, našao se ovoga ljeta i Miljenko Jergović koji je u ekskluzivnom intervjuu “N1 na 1” razgovarao s Nikolom Vučićem.
Jergović je, govoreći o svom rodnom gradu, Sarajevu, kazao kako je u ovoj sredini stranac, a kao razlog za to navodi da su se vrijeme Sarajeva i njegovo subjektivno vrijeme međusobno razišli.
“To su dva različita toka. Ja već 25 godina provodim veći dio vremena izvan Sarajeva, a u tih 25 godina Sarajevo je postalo neki drugi grad i u tom nekom drugom gradu ja sam stranac. Ta uloga mi također savršeno odgovara. Od svih mjesta na svijetu, ja sam najviše stranac upravo u Sarajevu zato što ga poznajem – ja savršeno dobro detektiram mjesto u kojem sam stranac. Puno bolje detektiram svoje ‘stranstvovanje’ ovdje, nego u nekim drugim gradovima u kojima se povremeno zatičem, kao što su Trst, Kijev ili Berlin”, tvrdi Jergović.
Nakon što je podsjećen na intervju koji je dao 2009. godine, a u kojem je rekao da u odnosu na Zagreb, glavni grad BiH sasvim sigurno nije provincija, pogotovo da nije u odnosu na tadašnji Zagreb koji se, kako je tom prilikom za beogradsko Vreme istakao, svakodnevno radikalno provincijalizira, Jergović je za N1 kazao da u ovih devet godina koje su prošle – Zagreb je postao jedna od metropola Evropske unije, ali da samim time nije postao ništa manje provincijalan u odnosu na druge metropole unutar i izvan Evropske unije.
“Ta provincijalnost sastoji se u osjećaju s jedne strane vlastite važnost, a s druge strane osjećaj manje vrijednosti. To je taj sukob – u osnovi dva različita, a u osnovi lažna doživljaja svijeta. Sarajevo je pak unesrećeniji grad od Zagreba. Ovo je grad u kojem je danas pojedincu, koji je manjinac, teže živjeti, nego u Zagrebu. Ipak, Sarajevo – ma što god bilo – ne može biti provincija. Sarajevo je poznata, zvučeća, tragična riječ svih evropskih jezika. Sarajevo je nedovoljno anonimno da bi ikad više u pravom smislu riječi bilo provincija. To što govorim o ovome mjestu ne govori ništa loše, a ni ništa dobro. To je naprosto tako”, zaključuje književnik Miljenko Jergović dodavši da u Zagrebu čovjek lako postaje provincijalac, a da je u Sarajevu, paradoksalno, mnogo više provincijalaca nego u Zagrebu, te da je Sarajevo upravo jedan od metaforičkih centara svijeta u kojem živi jako puno provincijalaca.
Jugoslavija kao prijetnja u glavama klerofašista
“Jugoslavija je iščezla država koja kao aktualitet ili kao prijetnja postoji samo u glavama zapijenjenih i poludjelih etnonacionalista i fašista koji već 28 godina ne prestaju plašiti svoja stada fantomom Jugoslavije. Jugoslavija je živa samo u glavama nacionalističkih i klerofašističkih luđaka i kriminalaca. Ako govorimo o Jugoslaviji kao kulturnom i identifikacijskom prostoru svijeta koji se naziva svijetom južnih Slavena (…), mi zapravo govorimo o nečemu što je starije od te države koja izaziva kleronacionalističke paranoje; govorimo o nečem što se tiče naših identiteta, privatnih sjećanja, naših kolektivnih povijesti i naše kulture u najširem smislu te riječi”, ocjenjuje Jergović naglasivši kako takva Jugoslavija, koja nije ni država, a ni politički projekt, zapravo je u svakom trenutku i postojeća i egzistentna, kao i to da je na neki način važna za naš kulturni i kolektivni opstanak.
“Suočavanje s prošlošću je dramatično važno za svakog čovjeka pojedinačno i važno je za svaku zajednicu. Međutim, naš problem s bilo kakvim suočavanjem se sastoji u tome da mi neprestano od drugih očekujemo da se suočavaju, a sebe vidimo isključivo kao žrtve i kao pravednike koji imaju strašan problem što se naše komšije ne žele suočiti. Pitanje suočavanja sa kolektivnom odgovornošću, pitanje suočavanja sa konkretnim zločinima koji su počinjeni u tvoje ime je zapravo pitanje koje se ne može odnositi samo na jedne, a na druge da se ni na koji način ne odnosi”, kaže Jergović poručivši da ni moralni, a ni ljudski imperativ nije da se suoči neko koga se smatra najodgovornijim ili koga se smatra najvećim krivcem, te da je smisao suočavanja da se za svoju odgovornost suočavaju svi.
“Ali ako neko misli da u ime njegove zajednice nije počinjen baš nikakav zločin, onda taj neko ima jedan dramatično ozbiljan problem. Ono što bi bilo važno jeste da prestanemo od drugih očekivati ono što sami ne želimo pružiti ni sebi ni drugima”, poentira književnik.
O Sarajevu, Bosni i Hercegovini, Jugoslaviji – nekad i sad. O književnosti i umjetnosti; nacionalizmu i kulturnim politikama, fašizmu, klerofašizmu i provnicijalizmu; o žrtvama i agresorima. O odgovornosti pojedinca i kolektiva. Šta je književnost društvu, a šta društvo književnosti.
Opširnije u snimku intervjua s Miljenkom Jergovićem:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.
