U obnovi banjalučke Ferhadija džamije korišteno je 68 posto orginalnog kamena, poručeno je danas tokom predavanja pod nazivom “Kako je obnavljana Ferhadija džamija”, predavača prof. dr Muhameda Hamidovića, penzionisanog profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i glavnog projektanta obnove banjalučke Ferhadije džamije.

Predavanje je organizovano u saradnji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i Gazi Husrev-begove biblioteke, a u povodu 7. maja, koji Islamska zajednica u BiH obilježava kao Dan džamija, u znak sjećanja na taj dan 1993. godine kada je srušena najveća i najpoznatija banjalučka džamija – Ferhadija, ali i sve druge porušene džamije širom BiH.

Historija obnove Ferhadije džamija je period od oko 15 godina, kazao je Hamidović. U prvom dijelu tog procesa se obavljalo istraživanje dokumentacije, priprema materijala, priprema projekta, dok je u drugom dijelu bio sam rad na terenu i gradnja.

Naglasio je kako svoje današnje izlaganje želi posvetiti bivšem banjalučkom muftiji Edhemu ef. Čamdžiću, za kojeg kaže kako je čovjek koji je najviše zaslužan za sve što se uradilo oko Ferhadije, čovjek koji je živio za Ferhadiju.

“Hvala mu na tome i hvala mu što je razumio da Ferhadija kao objekat nije bila samo džamija, već da ona predstavlja historiju tog dijela Bosne, a na kraju i cijele Bosne i Hercegovine”, istakao je Hamidović.

Dodaje kako je na samom početku oko mjesec dana tragao za ostacima porušene Ferhadije.

Mjesec dana sam tražio okolo, gdje je toliki kamen, nemoguće ga je ukloniti jer je tu skoro hiljadu kubika kamena. Najveći dio potom je nađen na jednom smetljištu. Onda smo bagerima sklanjali oko devet metara smeća, jer od rušenja je prošlo 10 godina, kako bi izvadili neke fragmente. Tamo smo našli najveći dio munare. To je bila jedna doista čudna atmosfera”, kazao je Hamidović.

Dodaje kako je za njega tokom procesa obnove džamije nevjerovatna bila ta participacija ljudi u svom procesu. Ističe kako su ronioci dobrovoljno satima ronili jezerima tražeći kamen Ferhadije, kao i da je jedan čovjek dobrovoljno dao dvije svoje njive na koje bi se moglo redati kamenje koje je pronađeno.

“Zaista je to za mene bilo nevjerovatno. Mnogo ih je dolazilo, a ja sam čak odredio jedno posebno mjesto gdje će ljudi dolaziti da gledaju. Dolazili su mnogi da gledaju, da fotografišu. Imali smo grupu Šveđana koji su svake godine dolazili u isto vrijeme i pratili šta se dešava, upoređivali fotografije. To je bilo zanimljivo”, otkriva Hamidović.

Od pronađenih ostataka Ferhadije najprije je dobijena geometrija mihraba, a, kako Hamidović ističe, to je bio jedan ohrabrujući momenat u kojem su vidjeli da imaju mogućnost da ugrade što više postojećih elemenata.

Prema informacijama Hamidovića, tokom gradnje Ferhadije iskorišteno je 68 posto postojećih elemenata, odnosno orginalnog kamena i pronađenih ostataka džamije porušene 1993. godine.

Dalje navodi kako je iskorištavanje pronađenog kamena u nekim slučajevima bilo nemoguće jer nije bilo nikavih dokumenata koji ukazuju na to kakav je bio njihov izgled. Posebno je bila otežavajuća činjenica što se, kad su se pronalazili ostaci porušenih džamija, u nekim slučajevima nije moglo utvrditi od koje je to džamije.

“Ja sam kao student treće godine fakulteta dolazio u Banja Luku, i tada fotografisao i pravio određene mjere Ferhadije, ne znajući, zapravo, šta u tom momentu radim. Ispostavilo se da su te moje fotografije bile jedini dokument kako je nekad izgledao taj dio džamije”, istakao je Hamidović.

Vrlo interasantno za Ferhadiju je i njen ventilacioni sistem.

“Ventilacija je negdje izgubiljena, nije pronađena. No, ja sam naučio taj princip ventilacije iz literature o rimskoj arhitekturi kupola. To je napravljeno tako da svi ti elementi paru vuku prema gore. Nisam znao da čovjek kada klanja u zraku izbacuje 98 posto tjelesne vlage, pare. To negdje mora ići. U ovom slučaju, to ne predstavlja problem”, pojasnio je Hamidović.

Dodao je kako je munara džamije fantastično zidana, ima 128 stepenica, a visoka 42 metra.

“U gradnju Fehradije iskorišteno je i oko pola tone vune. Limariju su radili majstori koji imaju laboratorije u Štokholmu, dakle riječ je o institutu. Tome smo vrlo ozbiljno pristupili. Prozori na džamiji rađeni su u jednom komadu, u prozorima nema niti jednog eksera ili šarafa. Onda, nismo znali koji je najbolji materijal, ne za zidanje, nego za malterisanje. Napravili smo 37 uzoraka, svaki uzorak je posebno njegovan, davan na ispitivanje, kako bi se došlo do onog pravog”, istakao je Hamidović.

Ferhat-pašina džamija ili Ferhadija smještena je u dijelu Banja Luke poznatom kao Donji Šeher koji je procvat doživio zahvaljujući posljednjem bosanskom sandžakbegu (1574.-1580.) i prvom beglerbegu (1580.-1588.) Ferhad-paši Sokoloviću, članu poznate porodice iz sela Sokolovića kod Rudog.

Proglašena je nultim historijskim spomenikom Bosne i Hercegovine 1950., nakon čega je uvrštena na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjaluci tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Srušena je 7. maja 1993. godine, nakon što je prvobitno bila granatirana, a potom i minirana. Ostaci džamije odvezeni su na gradsku deponiju, a dio je bačen u jezero Karanovac. Dan rušenja Ferhadije, 7. maj, u BiH je proglašen Danom džamija.

Među najvećim donatorima njene obnove su Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA), institucije bh. entiteta Republika Srpska, kao i drugi brojni donatori i vakifi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad