Dobitnik Oscara bosanskohercegovački reditelj Danis Tanović, čiji je film "Deset u pola" otvorio 27. izdanje Sarajevo Film Festivala (SFF), smatra da kinematografija u Bosni i Hercegovini skoro pa ne postoji jer se godišnje snimi jedan film i to je samo očajnički pokušaj da se nešto radi, da se nešto dešava.

Radnja filma “Deset u pola” dešava se u Sarajevu u maju ove godine, dok stara gradska jezgra Baščaršija pokušava da se oporavi od duge i teške pandemijske godine. Radnja prati dvojicu ćevabdžija, prijatelja i antipoda koji se sukobljavaju oko kvalitete ćevapa u njihovim radnjama, zapravo preispitujući životne odluke i prihvatajući neminovne promjene.

O Kerimu Čutuni, Heleni Vuković i drugim mladim glumcima iz filma “Deset u pola” Tanović ima samo riječi hvale.

“To su mladi profesionalci koji su dobro odradili svoj posao. Mislim da su odlični. Imali smo casting, kroz njega je prošlo stotinjak mladih glumaca i mi smo izabrali najbolje”, kazao je Tanović.

Film je nastao u okviru projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane (SCF GS) Obala Art Centra i Turske državne radio-televizije (TRT).

“Ne bi bilo ovog filma da nije bilo TRT-a, da to kažemo. Hvala TRT-u. Uvijek sam raspoložen za saradnju sa njima. Ovo je nešto što smo prvo radili zajedno, onda ćemo još, zašto da ne”, rekao je Tanović.

Govoreći o periodu pandemije, izolaciji i mjerama Tanović je rekao da je “nama pandemija već 20-tak godina, ako ne i duže”.

“Naša kinematografija skoro pa ne postoji. Mi snimimo godišnje jedan film, to nije kinematografija, to je neki očajnički pokušaj da se nešto radi, da se nešto dešava. Tako da ne mislim da nas je pandemija ni u čemu oštetila. Ne mislim da bi se nešto više snimalo”, istakao je Tanović za AA.

Naglasio je da je film “Deset u pola” snimljen bez pomoći Fonda za kinematografiju.

“Ne vidim u čemu nas je pandemija oštetila, mi ionako već dugo godina dišemo na slamčicu jer naše vlasti nemaju nikakvog odnosa prema kulturi, prema filmu. Hrvatska ima kinematografiju, Srbija ima kinematografiju, čak i Kosovo proizvodi četiri ili pet filmova godišnje. Samo u BiH je to maćehinski odnos prema svemu što je umjetnost. Kinematografija zahtijeva neki kontinuitet, da imamo barem tri, pet filmova godišnje, da ne kažem deset što bi trebali da imamo. Nemamo ni profesionalce koji nam trebaju, ljudi koje smo obučili odlaze da rade u Srbiju, Hrvatsku…”, naglasio je Tanović.

Poručio je da je situacija očajna. Govoreći o mogućnosti da BiH ponovno dobije Oscara Tanović je podsjetio da je ove godine takav scenario bio jako blizu. Naime, film “Quo vadis, Aida?” Jasmile Žbanić bio je nominovan za nagradu Oscar u kategoriji najbolji film van engleskog govornog područja.

“Ove godine smo ga zamalo dobili. Dakle, postoji. Pravite dobre filmove i rezultati neće izostati”, kazao je Tanović.

U najavi ima puno projekata.

“Radim, pišem i pripremam puno stvari u isto vrijeme, ali vidjet ćemo šta će prvo doći”, pojasnio je Tanović.

Smatra da je Sarajevo Film Festival najveći i najvažniji kulturni događaj u BiH.