Dokumentarna poezija "Otkosi" - kamara pogroma i nezapamćene tragedije

U otkosima nemoćnog, nedozrelog i nedoživljenog...

"Kroz moje pjesme-balade i poeme, iskreno i istinito su opisana stratišta i golgote djece, žena, starica i staraca. Među njene korice su stale; Srebrenica, Vlasenica, Branjevo i Tomašica, Potočari i Kravica Markale, Biljani (Ključ), Suha (Bratunac) i još mnogo drugih stratišta. Stale su sve jame i grobnice. Stale su i majke - Hava Tatarević, Halida Ibrahimović i Nazija Beganović. One su u jednom danu izgubile - prva muža i šest sinova, a druge dvije - muževe i po pet sinova, i još mnoge druge majke su ojađene", ističe Alić.

Pjesme iz ove zbirke su nastajale tokom samog rata, dok se Alić nalazio u izbjeglištvu u Sloveniji, a poslije i u Austriji, za koju ističe, da je zemlja prijateljska, koja je širom otvorila svoja vrata brojnim Bosancima i Hercegovcima, i darovala im sve što su imali i njihovi građani.

Alić nije prestao pisati ni dan-danas. Ostalo je dosta toga nezapisanog, kaže, da se ne zagubi, u ovo digitalno i internetsko vrijeme.

"Sa te distance sam pisao i pišem, veoma dobro obaviješten šta se dešavalo i dešava u mojoj domovini, osjećajući da barem tako dajem svoj doprinos borbi za odbranu i dostojanstvo mog naroda i moje otadžbine. Masovnost i beskrupuloznost zločina - ubijanja i silovanja žena i djevojčica, zatiranja svega što je bošnjačko, nametnula je i naziv ovoj mojoj zbirki 'Otkosi'. U otkosima nemoćnog, nedozrelog i nedoživljenog...", naglašava autor knjige, koja se može kupiti ili naručiti u Udruženju " Nova svjetlost" Kozluk u Kozluku-opština Zvornik.

"Ovo je novi Mak Dizdar!"

Hasan Hadžić, urednik i recenzent knjige, za autora knjige kaže, da se tematski oslanja na neporecive fakte, dokumentovane u najrelevantnijim sudskim instancama i ozbiljnim istoriografskim radovima.

"Njegov narod je, nepobitno, bio žrtva masovnih zločina i zločinaca koji su po brutalnosti i svireposti nerijetko nadmašivali nacističko-fašističke uzore. I on je nepokolebljiv u stavu da se nema prava na šutnju o tome, na neostavljanje tragova. Ali kod njega ti tragovi, ama baš ni u jednom stihu niti detalju, nisu ni blizu zone usiljene patetično-patriotske halabuke, one šarade trivijalnosti i nesuvislosti koja oduzima svaki smisao patriotizmu, na koji se gromko pozivaju oni koji od svega pomenutog 'boluju'. Haso Alić tu zamku gordo nadilazi gorostasnom snagom svog spisateljskog dara i stila, svog autentičnog poetskog izričaja", naglasio je recenzent knjige.

Internetska publika za Alića je kazala: "Ovo je novi Mak Dizdar!" Urednik knjige smatra da to nije to bilo nasumično i nesuvislo poređenje. Naprotiv, dodaje, ima u Alićevom rječniku, stilu i opštoj poetskoj mustri i melodici one neke drevno-egzotične patine, onog intrigantnog starinsko-arhaičnog, narodnjačkog kazivanja o novom vaktu.

"Ima onog čime odzvanjaju i odjekuju antologijski stihovi Maka Dizdara, kultnog književnog i svekolikog osobenjaka. Ali, nije rijedak primjer u književnosti, kao i u ostalim granama umjetnosti, da se stvaraoci s izuzetnim darom, manje ili više prepliću i dodiruju. No, to nipošto ne treba podvoditi pod neke imitacije i kopiranja s predumišljajem. Jer, kao što je to Mak Dizdar, i Haso Alić je u spisateljskom sazviježđu samo svoj i ničiji više, s tim što se Dizdarova zvijezda razasjala davno, a Alićeva tek počinje da izlazi iz samozatajnosti, iza debelih zidina njegove dugo skrivane spisateljske tajne i umijeća. Iz duboko zakopanog ćupa pomalja se zlato uistinu izuzetnog sjaja", kazao je urednik knjige Hadžić.