U novopazarskom Kulturnom centru zbog velikog interesovanja u dva navrata odigrana je predstava “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo“, autorski pozorišni komad reditelja Zlatka Pakovića. Predstava je rađena u produkciji Helsinškog odbora za ljudska prava, a nakon premijernog igranja u Beogradu izazvala je salve napada i prijetnji upućivanih cjelokupnoj autorskoj ekipi.

Autor i reditelj predstave Paković kaže da je zadatak i ove predstave, ono zbog čega i samo pozorište i glumci postoje, da govore o odgovornosti, ukazuju i pozivaju na rješavanje problema. Raduje ga što publika u mnogim mjestima želi da čuje ono o čemu predstava govori, ali da zaposleni u kulturi, oni koji odlučuju, nisu dovoljno hrabri da otvore vrata pozorišta kao bi se predstava odigrala.

“Pozorište pred publiku iznosi probleme za koje je ta publika odgovorna, to je ključ pozorišta, tako bi trebalo da bude. Pozorište je na svom početku i u najboljim danima to i činilo, pred publiku iznosilo upravo probleme za koje je ta publika odgovorna, da bi u publici pobudilo odgovornost i podstaklo na odgovornost ljudi prema samima sebi i prema problemima zajednice, a samim tim i da bi konstituisalo javnost makar u tom trenutku izvođenja predstave. Pozorišta rade nešto sasvim drugo, pozorišta su korumpirana u ovom sistemu gdje je sve korumpirano, a naročito korupcija treba da se sprovodi nad onima koji treba da govore o odgovornosti. Kada to učinite, vi ste uradili temeljnu stvar, razorili ste društvo i razorili ste svaku mogućnost javnog govora o ključnim problemima, a pozorište treba da bude upravo to“, rekao je u razgovoru za Anadoliju reditelj Paković.

On je uvjeren da samo priznavanjem genocida i osudom svakog zločina postoji vjerovatnoća da se oni više ne ponove.

“Ako raskrstite sa starim zločinima i osudite one koji ih proizvode, onda znači da ste ukinuli mogućnost za dalju proizvodnju istih zločina, barem u izvjesnom vremenu. Meni nije bilo teško da nađem glumce za ovu predstavu, jer ja radim uvijek sa odgovornim glumcima, sa glumcima koji su spremni da izvan institucija rade i da rade o ključnim problemima, da pobuđuju na odgovornost ljude, da pozivaju na odgovornost. Dakle, ja inače radim sa odgovornim ljudima, koji su i glumci“, kazao je Paković.

Predstava će biti izvedena u Beogradu i 11. jula, na 26. godišnjicu genocida u Srebrenici.

“Odlazio sam još davno u Tuzlu dok su majke Srebrenice tamo bile, upoznao sam se sa njima. To je bilo prije nekih 15 ili 20 godina, razgovarali smo. Doživio sam tada najpotresnije trenutke svog života. Mi igramo 8. jula u Tuzli, a 11. jula, na Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, igraćemo je u Beogradu. Nimalo nisam razočaran, ali me pogađa to kako se kulturne, političke elite, nacionalističke, jako dobro razumiju i to je naš poraz“, naglasio je Paković.

Nedavno je Zlatko Paković jednoglasnom odlukom žirija dobio “Sterijinu nagradu” za režiju predstave “Ako dugo gledaš u ponor”, rađenu po romanu književnika Enesa Halilovića. Predstava je rađena u produkciji novopazarskog Regionalnog pozorišta i Kulturnog centra Novi Pazar. Osim nagrade za režiju na “66. Sterijinom pozorju”, ta predstava dobila je nagrade za najboljeg glumca, najbolju mladu glumicu, najbolju autorsku muziku i za najbolju predstavu u cjelini. ​​​​​​​