Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta u Sarajevu je otvorena izložba “Logori stradanja Jevreja Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu”.

Holokaust nad evropskim Jevrejima je najorganizovaniji, najmasovniji i najsistematičniji zločin genocida u istoriji. Izvršen je u periodu od 1933. do 1945. godine. Ubijeno je oko 6 miliona Jevreja ali i milioni drugih naroda.

“Draga mama, na logoru je vrlo dobro, fino je ovdje…“, fragmenti pisma iz Aušvica, sačuvan trag pokušaja nečijeg djeteta da predosjećanje užasa u fabrici smrti otjera obraćanjem onoj koja je dala život. Jedno od pisama nade i očaja. Jasenovački, jadovnički, loborgradski, đakovački stradalnici nisu samo brojevi. Oni su djeca, muškarci i žene sa svojim imenima i životnim pričama.

“Ono što je važno da je najveća fabrika smrti bio Aušvic, da je tamo toliko stradalo ljudi, da je tamo toliko dobro bio razrađen sistem uništavanja, sa tim tzv, ciklon b specijalnim gasom koji je ubavcivan kroz otvore dimnjaka, da su ljudi vrlo perfidno ubijani, da su vođeni kao na kupanje a zatim su bili ubijeni”, rekao je Eli Tauber, autor izložbe i istoričar.

U doba moralne i svake druge truleži ljudi su odvoženi u stočnim vagonima, na nekim je pisalo “pokvareno voće”, neki nikada nisu stigli do logora, ubijani su usput.

“Kad je riječ o ovakvom zlu, a holokaust je paradigma genocida kao najvećeg zločina, onda se tu postavlja pitanje kakvi su to morali biti ljudi koji su morali ubiti milione ljudi zato što su bili druge vjere, nacije, rase, itd. Mnogi naučnici bavili su se istraživanjem toga i oni su došli do zakjljučka da je u pitanju autoritarni sistem i izvršavanje naredbe autoritarnog vođe”, rekao je Rasim Muratović iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti.

Sjećanje na Holokaust nije samo odavanje poštovanja žrtvama, sjećanje na milione ubijenih samo zbog vjere, imena, različitosti ima cilj veći od svih – da budemo užasnuti podjelama i doprinesemo stvaranju svijeta koji neće dozvoliti neki novi genocid.

“Kad budemo na pravilan način prezentirali, kad budemo prije svega mladim ljudima predstavili to šta se stvarno dešavalo, kad oni shvate da je strahota da neko strada samo zato što je Jevrej ili samo zato što je musliman, ili neko drugi treći, mi u stvari dovodimo u situaciju da nemamo razumijevanje, a kad nemamo razumijevanje nije problem bilo kakav novi Holokaust sutra napraviti”, naveo je Tauber, i dodao:

“Mi danas kad prođemo Sarajevom, mi zaboravljamo da je u ovom gradu nekad živjelo 20 posto Jevreja, zaboravimo šta su sve izgradili, koje sve fabrike koje sve zgrade, i, ne dotiče nas. A kad bi znali da je recimo umjetnička galerija BiH pripadala nekom Jevreju trgovcu i da je to ostalo državi BiH kao nasljedstvo… to nešto znači.”

Na današnji dan 1945. godine sovjetske trupe su oslobodile zloglasni logor Aushwitz. Ovaj dan je i dan podsjećanja na važnost borbe za oslobođenje od svakog vida fašizma, prisutnog i danas. Koliko smo užasnuti etiketiranjem i omalovažavanjem zbog nacije, rase, seksualne orijentacije, pozivamo li na odgovornost one koji poručuju da je bilo koji čovjek manje vrijedan jer je druge vjeroispovjesti, živimo li u društvu koje sutra ne bi izvršavalo naredbe autoritarnog vođe i koje bi spriječilo neki novi Holokaust? Liči li ova država sve više na logor u kom nas političari kroz medijske dimnjake truju gasom poruka čija suština je sve ono što je dovodilo do najvećih zala i zločina u istoriji čovječanstva?