Ljepote sebilja u sarajevsko predvečerje

Iako jedinstveni sebilj prkosi vremenu još od davne 1913. godine, kao takav je ponosni predstavnik arhitekture svoga doba. Ova građevina je najprepoznatljiviji objekt glavnog grada BiH, a prepoznat i kao simbol Sarajeva, kroz vijekove je privlačio pažnju brojnih pjesnika i književnika. 

Samo u "Putopisima" čuvenog Evlije Čelebije spominje se da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja i do danas je opstao jedino sebilj u srcu Baščaršije. U davna vremena, na sebilju je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno darivao žedne namjernike i prolaznike u Sarajevu. Međutim danas, sebilj nije samo mjesto odmora na kojem se može napiti hladnom vodom koja otječe u kamena korita. Sebilj je mjesto susreta, mjesto u kojem kuca srce grada Sarajeva.

On kao centar Baščaršije u svojoj pozadini čuva najstarije građevine Sarajeva koji čine njegove najznačajnije kulturno-historijske dragulje poput Gazi Husrev-begove džamije koja datira još od 1530. godine.

Čitav spektar građevina te cjelokupnog prizora u kojem centralno mjesto pripada sebilju, zaslužno je najveća turistička atrakcija Sarajeva te kao takvo i mjesto gdje se građani i turisti najviše fotografišu, a razglednice sa motivima sarajevskog sebilja obišle su cijeli svijet.

Magična ljepota sebilja upotpunjena je i sarajevskim golubovima koji ovom mjestu daju poseban duh te su njegov, kroz historiju, neodvojiv dio.