Kriju se među nama, nekad i kao najuspješniji ljudi u društvu, nemilosrdni su, šarmantni, bez obzira prema drugim ljudima. Vjerovatno zvuči kao neko koga poznajete? Svi znamo bar jednog.

Psihopate i sociopate su popularni psihihološki izrazi koji se koriste kako bi se opisale nasilne ličnosti iz najgorih noćnih mora.

Ti opisi ličnosti su godinama bili korišteni kao motivi brojnih filmskih ostvarenja, poput Hannibal Lectera iz “Silence of the Lambs”, Normana Batesa iz “Psycho” ili Annie Wilkes iz “Misery”.

Da bi se ti likovi u filmu kreirali bila je potrebna čitava studija koja je pokušala opisati njihovu svijest.

Psihopate i sociopate postoje u društvu, koegizistiraju među nama, i u skladu sa prvim pasosom ovog teksta – šarmantni su, bezobzirni bez osjećaja za druge ljude, iako te emocije sigurno mogu da glume.

Imaju tendenciju da manipulišu ljudima, rade zločine i kalkulišu rizik. Majstori su manipulacije ljudima i njihovim osjećajima, ali su nesposobni da sami iskuse emocije.

Psihopate i sociopate vjerovali ili ne čine između 0.2 i 3.3 posto svakog društva. Na internetu možete pronaći tonu testova u kojima možete provjeriti da li spadate u tu skupinu, odnosno da ”sami sebi uspostavite dijagnozu”.

Ali, krucijalno pitanje je koja je razlika između psihopate i sociopate?

Iako te dvije tipizacije dijele mnogo karakteristika, uključujući nedostatak sažaljenja, empatije, nedostatak osjećaja krivice ili nemogućnost da preuzmu krivicu za sopstvena djela i greške, ali i brojne inklinacije ka nasilju, osnovna diferencija je obmanljiva i manipulatinvna priroda.

Kako ih možemo razlikovati?

Sociopate imaju manjak emocija i stabilnost, dok su visoko impulsivni. Njihovo ponašanje je dosta nepravilnije u odnosu na psihopate. U slučajevima kada počinjavaju zlodjela, mogu biti nasili ili nenasilni. Nedostajat će im strpljenja u oba slučaja, a impulsivnost će dovesti do nedostatka planiranja.

Psihopate s druge strane su jako detaljne. Planiraju sve do najsitnijih detalja, uzet će u obzir kalkulaciju rizika, ali će se potruditi da budu neprimjetni.

Pametne psihopate imaju tendenciju ka ostavljanju tragova, ali se ne zanose i rijetko prave greške.

Kontinuitet ponašanja kod oba tipa jeste pristuan, tako da naučnici često pričaju da li ove grupe uopće treba razdvajati. Prije nego li damo definiciju ovih poremećaja, jedna stvar mora bit jasna. Psihopate se rađaju, sociopata se postaje.

Psihijatri koriste termin psihopatija kako bi ilustrovali antisocijalno ponašanje, poremećaj ličnosti, dok je sociopata ponašanje koje se dobija fizičkom povredom glave, zlostavljanjem ili zanemarivanjem u periodu djetinjstva.

Generalno, postoji interesantna igra rijelčima koja može opisati tipizacije: Psihopate i sociopate ne moraju postati serijske ubice, ali sve serijske ubice nisu psihopate i sociopate.

FBI je primijetio nekoliko osobina kod dobro poznatih serijskih ubica i njihovih socijalnih poremećaja. Predatorstvo je jedna od njih, gdje vrebaju žrtvu prije nego li dođu u bilo kakvu interakciju s njima. Postoje i hedonistički pristup predatorstvu, kao kod recimo Thomasa Hemminga, koji je u 2014. godini ubio dvoje ljudi samo da bi saznao ”kakav je to osjećaj”, dok je najčešći oblik onaj u kojem psihopate i sociopate žele iskazati osjećaj kontrole.

Krajnji zaključak je da i psihopata i sociopata mogu biti opasni u istoj mjeri, ostavljajući pustoš iza sebe i međuljudskim odnosima. A s druge strane, mogu provesti život među ”običnim” ljudima bez da se ikada razotkriju, prenosi Independent.