U današnje vrijeme tuga povodom smrti u porodici se često iskazuje formalnom crnom odjećom, ali prije 150 godina to je bio razlog da se kupi nova odgovarajuća, moderna garderoba.
Tokom Viktorijanske ere, oplakivanje je bilo pitanje nadmetanja koje je propraćeno pompom i modnim trendovima i to je tema najnovije izložbe u Metropolitan muzeju u New Yorku, prenosi BBC.
Postavka “Death Becomes Her: A Century of Mourning Attire” se fokusira na industriji “žaljenja” od 1815. do 1915. godine, kada su se i visoka i srednja klasa podjednako trudile da izgledaju “pravilno” izmučene, a u modnim časopisima su prikazivali najpoželjnije kreacije za vrijeme žalosti.
“Ona predstavlja presjek mode sa veoma ličnom projekcijom tuge”, objašnjava pomoćnica kustosa izložbe Jessica Regan.
U višoj klasi na Zapadu period žalosti nije tretiran olako. Dok je muškarcima uglavnom bilo dozvoljeno da nastave sa svojim životima, za žene, žalost je bila posao, odnosno očekivalo se da udovica bude u žalosti duže od dvije godine, a ako je u pitanju gubitak roditelja ili djeteta, bila je dovoljna samo jedna godina.
Vizuelna potvrda toga je upravo haljina koju je ožalošćena nosila, a to nije spriječilo one koji su u žalosti da se oblače moderno. Dok su pripadnici niže klase često farbali svoje postojeće haljine, oni iz viših klasa su kupovali nove crne mantile, suncobrane, kape i broševe.
Najpoznatiji primjer te posvećenosti žalosti je takozvana crna Askot haljina iz 1910. godine. “Haljina za žaljenje je slala dvije poruke, jedna je bila prikazivanje tuge, a druga je bila prikaz ekonomskog i socijalnog statusa”, navodi Regan.
Kao i većina industrija i biznis oko oplakivanja i žalosti je doživio revoluciju, što je izazvalo da produkcija tekstila bude brža i jeftinija. To je bio veoma profitabilan posao koji se specijalizovao za tu vrstu izrade – jedna je bila ograničena za one veoma bogate, dok je druga bila prilagođena srednjoj klasi.
