Nastasja Nedimović sa adresom u Novom Sadu, bivša reprezentativka Srbije u vaterpolu podijelila je u razgovoru za N1 svoju životnu priču, u kojoj je prošla pravu agoniju nakon što je poslije poroda saznala da ima rak. Tako se osim za svoj borila ne znajući, borila i za život svog sina.

Ova heroina je pobijedila neizlječivi rak koštane srži koji je pogodio u 27. godini života, a za kojeg je saznala odmah nakon najsretnijeg trenutka u svom životu. Preživjela je porođaj, rodila zdravog sina Vuka, a danas je njena borba mnogima inspiracija i pokazatelj da nikada ne treba odustati.

Način života je u potpunosti promijenila, redovno trenira, održava tijelo u dobroj formi i brine o ishrani koju pažljivo planira što dijeli i sa svim korisnicima na Instagramu gdje je poznata kao “cancer influenser” te na taj način nastoji svima pomoći i podijeliti svoje životno iskustvo.

“Meni se to sve desilo prije pet godina u drugoj trudnoći koja je krenula lijepim tokom srećom i zadovoljstvom i onda su krenuli razni simptomi ove bolesti, ali mi nismo bili upućeni u to. Krenula je blaga anemija koja se povećavala u sve veću, bolovi širom tijela, najviše sam dobijala grčeve u predjelu leđa, išijas u jednoj i drugoj nozi. Pošto sam išla redovno na ginekološke i hematološke preglede, svaki doktor je to moje stanje pripisivao trudnoći. Meni je postajalo sve gore i gore, u jednom trenutku sam bila i nepokretna, mišići su mi počeli atrofirati i tada me je moja majka savjetovala da uzmem mišljenje i nekog drugog ljekara jer sam dobila i pogrešnu dijagnozu – hemolitičku stečenu anemiju. Ja sam je naravno poslušala, ona je odnijela moje rezultate drugom doktoru i on je tada rekao da ja hitno moram otići u bolnicu”, ispričala nam je Nastasja.

Kako nam je rekla, na Kliničkom centru Vojvodine urađena joj je punkcija koštane srži iz grudne kosti nakon čega su doktori saznali da ona boluje od multiplog mijeloma – raka koštane srži.

“Meni to nije odmah rečeno već su me tza nekoliko dana prevezli u porodilište gdje su me dva mjeseca ranije porodili carskim rezom. Tada sam rodila zdravog sina Vuka, ali meni se desilo to da mi se cijelo moje stanje tokom oporavka još više pogoršalo jer je ošlo do dodatnih prijeloma jer sam već na porođaj došla sa dodatnim prijelomima na kičmi, ni to isto nisam znala i od tuda su nastali svi prijelomi. Nakon poroda sam dobila nove prijelome na grudnoj kosti, na rebrima, tako da je to dodatno otežalo to što sam bila razdvojena od svog sina kojeg nažalost nisam pri rođenju upoznala već tek nekoliko mjeseci kasnije. Bila sam razdvojena od kćerke koja je imala nepunih godinu i po dana, kao i od supruga i tada kreće drugi dio moje borbe, potreba za hodanjem se javlja, učim ponovo da sjedim i vježbam te da primam cikluse hemoterapije kojih sam primila pet. Otišla sam na transplantaciju koštane srži koja je bila uspješna”, navela nam je naša hrabra sagovornica.

Nakon toga dolazi kući i počinje, kako kaže, treći dio borbe.

“Znaju pacijenti oboljeli od raka i oni koji su se izliječili da tek tada u tom periodu krećeš nekako u drugu vrstu borbe, više možda psihičku, strah da će se vratiti bolest, strah da si došao u nešto staro, a promijenio si se, zatim susret sa ljudima kojima nije baš lako vidjeti mršavu osobu, bez kose i sa iskrivljenom kičmom, ali ja sam imala toliku podršku svoje porodice da mi to ništa nije teško palo i bila sam sretna i zadovoljna što sam opet kod kuće”, istakla je Nastasja.

Prisjetila se tog najtužnijeg i najbolnijeg dana nakon što je rodila sina. Suprug i brat su joj vijest da ima rak saopćili dan nakon poroda, ljekari nisu imali dobre prognoze, ali, kako kaže, samouvjerenost njenog supruga da će iz ove borbe izaći kao pobjednici je u njoj probudila želju i nadu da se bori i nikada ne odustaje.

“Kada vidite da neko toliko vjeruje u vas, onda i vi morate vjerovati u sebe. Inače sam bivši profesionalni sportista i znam da je uredu pasti i doživjeti poraz, ali je bitno znati podići se pa barem to bilo i nekoliko puta. Iako su mi rekli da je ova vrsta raka neizlječiva, šest godina nakon dijagnoze, nema povratka raku. Osjećam se fantastično, treniram i dalje, obavljam sve poslove oko kuće, porodice, uživam u životu, jačam još više jer smatram da je cijeli život na neki način borba”, priča nam Nastasja.

Njen karakter se nakon svega, kaže, nije promijenio, ali zato jesu navike.

“Na prvom mjestu sam odmah izbacila meso iz ishrane, kao sportista sam ga jela u ogromnim količinama. Zatim sam izbacila šećer, vještačke zaslađivače, bijelo brašno i generalno industrijsku hranu koja je puna aditiva koji zaista štete našem tijelu. Provodim mnogo više vremena u prirodi i znam sebi da kažem da je dosta da usporim te da se ne nerviram pogotovo zbog nebitnih stvari. Ljudi previše stresa doživljavaju i bude mi baš žao zbog toga. Zatim je i kvalitetan san jako bitan, trudim se da zaspim do 22:00 sata jer je to izuzetno bitno za naš organizam. I sve to prenosim svojoj djeci, porodici i okolini koja me okružuje. I moji članovi porodice su se dosta promijenili i slušaju moje savjete iako ja nisam osoba koja će nekoga forsirati već ću ga pustiti da se na mom primjer uuvjeri šta je zdrav stil, a isto tako i mojim pratiocima na Instagramu, napisala sam i dvije knjige sa zdravim receptima, dakle, sve ono što sam ja šest godina pravila sebi. Svima se to dopada i dobijam ogromnu podršku ne samo oboljelih, već i zdravih ljudi. Sve to nastojim djeci prenijeti, kćerka mi sada ima osam godina, sin šest, ali im nikada ne kažem da ne mogu pojesti nešto što je protiv našeg plana ishrane, ponekad mogu pojesti i čokoladicu i tortu na rođendanu. Kažem im samo da je najbitnije da nismo opterećeni i da imamo zdravu glavu, a balans je ključ svega”, naglasila je Nastasja.

Na kraju je poručila da nije ni znala koliko se čovjek može boriti.

“Nismo svjesni dok nam se nešto ne desi koliko snage imamo, posebno majke koje znaju koliko ustvari trebaju svom djetetu. To je nekako dodatna snaga jer je meni porodica sve, moj pokretač, moje utočište. Ljudi će uvijek komentarisati, ali ono što želim maglasiti jeste da se trudim dati neku zdraviju alternativu, ali moramo znati da hrana jeste naše gorivo, ali nije ona sve, mi se volimo svi okupljati to je u duhu porodice, sada idu praznici kada se pravi previše hrane i treba imati u svemu mjeru. Mnogo volim našu kulturu, ali mogle bi se napraviti nekakve izmjene i zaista bismo se trebali trznuti i zbog toga sam ja tu da pokrenem naš narod”, zaključila je Nastasja u razgovoru za N1.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad