Evropske države potiču odlazak na posao biciklom. U Holandiji moguće zaraditi dodatnih 450 eura mjesečno. Ima li ovakvih firmi u BIH? Šta može biti vaša motivacija da zamijenite automobil biciklom? Gosti Novog dana sa kojima smo razgovarali o ovoj temi, bili su Anes Podić iz Eko akcije, Adnan Mulić - strastveni biciklista, dr. Jasmina Ćorović Kuburović - specijalista interne medicine.

Rezultati su sljedeći. Čak 84 posto ljudi bi na posao putovalo biciklom umjesto automobilom za naknadu. Tek 9 posto smatra da je automobil nezamjenjiv.

Najveći problem – infrastruktura

Ćorović Kuburović je kazala da bi ona kao građanin izabrala biciklo, ali ne bira ga, jer nam je grad zagađen. Navodi, jedino bi mogla na proljeće i ljeto da vozi.

“Bicikliranje je aktivnost. Od teretane najčešće ljudi odustanu, ali od bicikliranje ne”, kazala je Ćorović Kuburović.

Strastveni biciklista Adnan Mulić, kaže da bi volio biciklirati svaki dan, ali ima porodicu i djecu, i sa ovom infrastrukturom je nemoguće to uklopiti u svaki dan.

“Djeca imaju treninge, ja posao, dodatne obaveze, čitav dan imamo obaveze i moramo se prevoziti. Ja bih na posao išao biciklom, najrađe. Infrastruktura u gradu nije podložna i ne ide na ruku biciklistima, isprekidane su staze, visoki trotoari. To su neki potezi – uradili smo, ali nismo ništa trajno uradili”, ističe on.

Podić iz Eko akcije je odmah rekao da zrak nije problem. U Sarajevu je izuzetno loš kvalitet zraka, ali perioda je kad je loše voziti biciklo samo dva mjeseca u godini, u ostatku godine, ističe, nema problema.

“Problem je infrastruktura. Ljudima kad date prostor za to, oni ga koriste. Vilsonovo šetalište je najbolji primjer za to. Onog dana kad su auta uklonjena, prepuno je ljudi, tu su ljudi na rošlama, trotinetima, biciklima… Naša vlast je takva da su njima najdraži automobili. Kad bi mi imali ministre koji idu biciklom na posao, umjesto autom, onda bi mi imali dobar javni prevoz i imali infrastrukturu još prije 20 godina”, navodi Podić.

“10 godina pravi se staza od Nedžarića do Skenderije”

Biciklističkih staza nemamo, slažu se naši gosti.  Ljubljana koja ima 280.000 stanovnika ima oko 600 km biciklističkih staza. Zagreb sa 800.000 stanovnika ima skoro 500 km staza, dok Sarajevo sa nekih 360.000 stanovnika ima oko 12 km.

“Sarajevska gradska uprava 10 godina pravi stazu od Nedžarića do Skenderije. Deset godina za taj poduhvat. To je problem”, naglašava Podić.

Govoreći o situaciji da se građani ne osjećaju sigurno ostaviti biciklo u Sarajevu, naši gosti smatraju da je i to jedan o razloga zbog čega se ne opredjeljuju za takvu vrtu prijevoza.

“Takva je situacija da se biciklo ne smijete ostaviti zaključano javno, moramo unijeti u garažu ili stan”, kaže Mulić.

Ćorović Kuburović ističe da bi ljude motiviralo, recimo, da umjesto onih 50 KM za prevoz, poslodavci, kažu: “Daćemo vam da dolazite biciklom 80 KM, i dat ćemo vam parking”.  To bi nekoga motivisalo da uštedi, npr. 1.000 km godišnje”, govori Ćorović Kuburović.

I Zavodu zdravstvenog osiguranja bi bilo ekonomski isplativo, dodaje ona, da i oni podrže bicikliranje, zato što ljudi koji bicikliraju upola manje obolijevaju od raka i kardiovasakularnih bolesti.