Najveće vulkansko jezero na svijetu pronaći ćete u Indoneziji, na sjeveru otoka Sumatre. Toba, vodeni div na 905 m visine obuhvaća oko 1130 km² i duboko je do 529 m. Nastalo je snažnom erupcijom istoimenog vulkana, jednom od najvećih ikada zabilježenih na Zemlji, prije približno 75 hiljada godina.

Bolji scenarij

Znanstvenici su do nedavno smatrali da je erupcija bila toliko snažna da je mogla izbrisati čitavo čovječanstvo, ali noviji dokazi ukazuju da čitav događaj i nije bio tako apokaliptičan. Istraživanje je pokazalo da su se ljudi na toj lokaciji, poznatoj kao Shinfa-Metema 1, prilagodili sušnim uvjetima koje je donijela vulkanska erupcija. Mikroskopski fragmenti vulkanskog stakla pronađeni uz kameno oruđe i životinjske ostatke u istom sloju sedimenta na lokalitetu blizu rijeke Shinfa u Etiopiji, pokazuju da su ljudi ostali na tom mjestu prije i nakon što je vulkan eruptirao oko 650 kilometara dalje.

“Ovi fragmenti manji su od promjera ljudske vlasi. Čak i ovako maleni, još uvijek su dovoljno veliki da ih možemo analizirati”, rekao je John Kappelman, profesor antropologije i geološke znanosti na Sveučilištu Texas u Austinu i glavni autor studije koja je objavljena u časopisu Nature, prenosi CNN.

Jači nego što se mislilo

Pronađeni fosili i artefakti, kao i geološka i molekularna analiza ukazuju kako su ljudi tada opstali i napredovali usprkos klimatskoj promjeni koju je izazvala vulkanska kataklizma. Analiza flore i faune nalazišta također je otkrila obilje ribljih ostataka nakon erupcije. Ovo otkriće ne mora iznenađujuće s obzirom na blizinu rijeke, ali ribe su rijetke na drugim nalazištima iz kamenog doba iz istog razdoblja, navodi se u studiji.

Plavi koridor

Tijekom sušnog razdoblja ljudi su većinu svoje prehrane bazirali na ribi: kako se rijeka smanjivala one bi zapele u jamama i plićim potocima pa su ih lovci mogli lakše uloviti. Znanstvenici smatraju kako bi te vodene jame bogate ribom mogle biti zaslužne za plavi koridor duž kojeg su ljudi u prošlosti migrirali, nakon što im je ponestalo ribe. Ova teorija proturječi većini drugih koje sugeriraju da se glavna migracija čovječanstva iz Afrike odvijala duž zelenih koridora tijekom vlažnih razdoblja.

“Istraživanja pokazuju veliku plastičnost populacije Homo sapiensa i njihovu sposobnost da se lako prilagode bilo kojoj vrsti okoliša, bilo jako vlažnom ili jako sušnom, uključujući i katastrofalni događaj poput erupcije Tobe”, rekao je Ludovic Slimak iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja.

Drevni ljudi su vjerojatno u više navrata odlazili iz Afrike, no arheolozi i genetičari uglavnom se slažu da se najznačajnija migracija Homo sapiensa, koja je je u konačnici dovelo do toga da moderni ljudi žive u svakom kutku svijeta, dogodila prije 70.000 do 50.000 godina.

“Nova studija ne znači da vlažni koridori nisu bili važni kanali za širenje ljudi iz Afrike, ali otvara dodatna objašnjenja o tome što se događalo tijekom sušnijih faza”, rekao je Chris Stringer, profesor i voditelj istraživanja o ljudskoj evoluciji u Prirodoslovnom muzeju u Londonu za CNN.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad