Mnogi će reći da je rad s ljudima najteži, što nekad potvrđuju komentari i ispovijesti prodavača koji se na forumima tuže na najneugodnije situacije s posla.

Kako navodi Punkufer, prodavačima pak najviše dižu tlak nepristojni kupci koji se u trgovini ne znaju lijepo ponašati, a zaposlenici se slažu i da im je najteže raditi u turističkim mjestima na vrhuncu sezone, kada su i najveće gužve – ili pak u onima koje rade nedjeljom pa se skupi puno (nestrpljivih) ljudi. U nastavku smo izdvojili neke od priča koje i dokazuju da nije lako biti prodavač.

Šta najviše živicira prodavače u trgovini?

• Kada mi bace novac na pult kao da sam neka životinja.
• Najgore je oko Božića kad svi navale pa nas studentice stave na motanje poklona. Onda ide: “ajme kako si to zamotala”, “možeš li malo ljepše”, “daj nemoj u ovaj papir”.
• Zašto ljudi otvaraju ladice od dekorativne kozmetike, šminku koja nije tester, ili me uvjeravaju da sto posto imamo xy artikl, a nemamo ga već mjesecima… Jednom mi je kupac rekao da sam glupa jer nisam razumjela što traži, a bio vidno alkoholiziran.
• Kad ne znaju reći dobar dan, hvala i doviđenja. Kad ih pet puta pitam trebaju li vrećicu ignoriraju me i onda kad naplatim kažu: “a niste mi dali vrećicu”. Kad govore: “a skupi ste”, ili: “nema popusta danas?” Kad ostave punu košaru nasred dućana i odu ća jer su se predomislili. Mogla bih još ali samo ću se naživcirati.
• Radio sam u malome dućanu gdje su uvijek lokalci dolazili na pivo. “Najbolje je ono koje se orosi” ili “dobro pivo treba ostaviti par minuta da se zagrije“, neke su od mudrih izreka koje sam ondje čuo. “Mali dobaci jednu ladnu”, mi je najdraže, kao da sam konobar. Jednom je čovjek izvadio svo pivo iz frižidera na pod da dođe do hladnih boca, rekao: “malo san ti nered napravio, oprosti“, i otišao.
• U trgovini te na blagajni psuju zbog svega, ali svega. Nema goreg mjesta za rad u uslužnoj djelatnosti od supermarketa.
• Kad ne znaju pozdraviti, i to češće vidim kod odraslih nego djece. Jednu gospođu, koja je bila stalni kupac, niti jednom u godinu i pol nisam čula da me pozdravila.
• Zapravo je cijeli proces na blagajni s njene strane bio u tišini. Onda mi je to dojadilo da sam ju svaki put na dolasku i odlasku pozdravila toliko glasno, pristojno i s ogromnim smiješkom da je počela i ona pozdravljati, valjda joj je već postalo neugodno. Ja znam da nam nije svaki dan dobar i da neki put nismo najbolje volje, ali “dobar dan“, je stvar opće kulture.
• Jedan stari čovjek je jednom zvao upravu trgovine u kojoj sam radila jer mu nisam dovoljno glasno rekla „dobar dan“.
• Mrzim kad se deru na mene kao blagajnika jer se vrećica naplaćuje ili kada ih pitam trebaju li pomoć pa kažu: “nema meni pomoći”.
• Kad sam radila pa su mi na “imate li sitno” dobacivali nešto neprimjereno na što mi se kiselina u želucu vraćala. Počela sam im govoriti: “imate li kovanica?”.
• Minuta do devet, a on uzima kolica… za takve bih uvela Goli otok.
• Rečenice kao: „vi ste tu zbog mene ne ja zbog vas“ ili „kupac je uvijek u pravu“.