U majskom broju čak iz 1970. godine jednog starog srpskog lista, na požutjelim, sasušenim, ali ne i zacijepljenim stranicama novine, teškog mirisa, jedan čitalac imao bi svašta da nađe. Na strani broj 19 u rubrici lične i porodične vesti za oko su nam zapali redovi kakve danas nemamo prilike da pročitamo.

Neki ljudi javno su se opraštali od bližnjih, čak i od davno preminulih, navodeći da im pomen neće biti održan, piše Telegraf.

Zašto ne? – pitate se vi. Ili zašto je baš moralo javno da se kaže?

Postoji bar jedan razlog – da se porodica ne okupi na pomenu kojeg neće biti. A s obzirom na stvarno objašnjenje, možda postoji i poneki altruistični motiv, možda i želja za isticanjem u praćenju jednog novog trenda – humanitarog karaktera.

– 19. maja navršava se 25 godina od tužne smrti pokojnog Borislava Stojanovića Krška, bivšeg trgovca iz Prokuplja. Umjesto pomena prilažemo 20.000 stotina dinara Crvenom krstu SR Srbije. Ožalošćena supruga Angelina sa djecom i mnogobrojnom porodicom. Republički odbor najljepše zahvaljuje.

– Danas 19. maja 1970. godine navršava se deset godina od smrti našeg milog dr Save M. Kosanovića, bivšeg ljekara Doma zdravlja na Čukarici. U znak sjećanja prilažemo Društvu Srbije za borbu protiv raka 500 dinara. Supruga Milica sa djecom. Društvo najljepše zahvaljuje.

– 19. 5. 1970. godine navršava se 25 godina kako smo zauvijek i prerano izgubili našeg voljenog prvjenca sina i brata Obrada Popovića, svršenog maturanta gimnazijalca iz Ivanjice. Uspomene na njegov svijetli lik, dobrotu i plemenitost stalno žive u nama. Umjesto pomena prilažemo Osnovnoj školi “Milinko Kušić” u Ivanjici 500 novih dinara. Ožalošćeni: majka Mileva, otac Milutin, braća Božidar, Ljubomir i sestra Dobrila sa porodicom.

– 20. maja 1070. godine navršava se 40 tužnih dana od smrti mog dragog supruga Milomira Maše Ivanovića. Fondu Saveza slijepih Beograda, Jevrejska 24, novih din. 200. Supruga Naca. Odbor najljepše zahvaljuje – prepisano je sa strane 19, do u zarez.

Knjiga spala na dva slova

Vidjevši te riječi zapitali smo se da li je trend ugašen. Da li ovakva praksa i dalje postoji? Iz Društva Srbije za borbu protiv raka kazali su nam da je “knjiga spala na dva slova”.

– Imamo gospodina koji je bio pre nekoliko dana. Umjesto pomena za majku, on daje određenu svotu Društvu. I imali smo jednu stariju gospođu koja je to radila za sestru. Više ne dolazi, ali dešava se to periodično i danas – kažu u razgovoru za Telegraf.rs.

Dodaju da članarina u ovom udruženju nije obavezna, pa da se upravo iz tog razloga dešava da članovi budu donatori, kako bi donacijama u vrijednosti koju sami odaberu doprinijeli radu.

– Članarina nije obavezna, ali ko želi može da da donaciju. Društvo se finansira na različite načine, aplicira za projekte kod Ministarstva zdravlja. Povremeno postoje i donacije stanovništva. Najbitnije nam je da stignemo do njih, da im prenesemo poruke o prevenciji raka – rekla nam je dr Ana Jovićević, stručni član Društva.

Iz Gradske organizacija slijepih Beograda kažu nam da toga više nema, navodeći jedan specifičan slučaj.

– Donacije praktično ne postoje. Ne znam ni da li ima ijedna godišnje i to je previše. Projektno je finansiranje uglavnom – kazao nam je predsjednik ovog udruženja Nikola Đorđević navodeći da postoje dva primjera iz BiH koja nalikuju primjeru iz 1970. godine.

Oni, objašnjava, šalju novac za čitulju koju udruženje potom objavljuje za njihovog preminulog člana. Ipak, ne možemo reći da je reč o donaciji jer se trošak za čitulju poklapa sa vrijednošću uplate.

Iz Crvenog krsta Srbije kažu da je ovo bio popularan način doniranja tokom šezdesetih, sedamdesetih i jednim delom osamdesetih godina prošlog vijeka.

– Bio je običaj da su se porodice u znak sjećanja na svoje preminule najmilije odlučivale da umjesto pomena, novac koji bi za tu svrhu potrošili, doniraju Crvenom krstu za njegove aktivnosti. Vjerovatno da je ova praksa važila i kada se pogleda dalje u prošlost, ali mi o tome nemamo jasnih podataka. Ovaj običaj doniranja sredstava “za pokoj duše” se polako gubio, kao što se gubio i običaj oglašavanja u novinama – stoji u odgovoru službe za informisanje te humanitarne organizacije.

Dodaju da nemaju evidenciju o tome koliko je porodica na ime sjećanja na svoje preminule uplatilo novac Crvenom krstu.

– Pojedinačne uplate građana evedentiraju sa njihovim imenima i prezimenima i svrhom uplate (oporavak dece u odmaralištima Crvenog krsta, na primjer, podrška nekom od socijalnih programa Crvenog krsta itd), ali nijedna od tih uplata se ne evidentira kao donacija za sjećanje na preminule članove porodica. U vrijeme kada su ovakve donacije bile češće, same porodice su davale oglase u novinama, u vidu čitulja, kako bi se njihovi srodnici i prijatelji obavijestili o ovoj porodičnoj odluci – ističu.

Dalje navode da je je pored ovakvih primjera donacija imalo onih koji su se odricali novčanih nagrada u ime Crvenog krsta, te da je zemljište na kom je podignuta zgrada u kojoj je CK smješten upravo donacija – kraljice Natalije.

Na osnovu svega rečenog, čini se da je ovaj običaj zamro ili umoru. Čuva ga još uvijek gospodin sa početka teksta čija uspomena na preminulu majku i njene muke za života ne blijedi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad