Otočić na Jadranu ima 4 stanovnika, kupanje je zabranjeno ali vrijedi ga posjetiti

Na njemu stalno živi četvorica franjevaca.

U samostanu u kojem borave čuva se biblioteka s približno trideset hiljada knjiga.

Šta je u toj biblioteci

Nije riječ o običnoj zbirci.

Uz stara i rijetka izdanja, čuvaju se rukopisi i historijski dokumenti. Posebno mjesto zauzimaju glagoljske knjige, inkunabule, dakle knjige štampane u prvim decenijama nakon izuma štampe, te stare pergamene iz samostanske muzičke zbirke.

U istom kompleksu je i etnografski muzej.

U njemu se vidi kako je izgledao svakodnevni život na Krku: makete brodova, drveno posuđe, alat, oprema za proizvodnju sira, tradicionalni instrumenti sopele, pribor za tkanje, nošnje i keramika. Tu su i stari novčići i geografski atlasi.

Nema kafića ni restorana

Ono što Košljun izdvaja od ostalih izletišta na Jadranu je upravo ono čega nema.

Na ostrvu nema kafića, restorana ni bilo kakvog trgovačkog sadržaja.

Cijela površina je pod gustom šumom crnike, a zabilježeno je preko 540 biljnih vrsta. Ostrvo je zaštićeno kao park-šuma.

Za obilazak je dovoljno oko dva sata. Toliko treba da se prođe kroz samostan i zbirke, prošeta kroz šumu i obiđe obala, bez žurbe.

Uz more je i skulptura svetog Franje, a na ulazu u samostanski kompleks posjetioce dočekuje pozdrav "Mir i dobro", ispisan glagoljicom.

Zašto su se baš tu naselili

Prije franjevaca na ostrvu su bili benediktinci, koji su osnovali opatiju. Arheološki nalazi upućuju na to da je život tu postojao i prije dolaska hrišćanstva.

Franjevce su podržali knezovi Frankopani, i njihov trag je i danas vidljiv. U crkvi su sačuvani njihovi grbovi, kao i grob Katarine Frankopan s izvornom nadgrobnom pločom.

Samostan je uređen po učenju svetog Bernardina Sijenskog, koji je smatrao da redovnici trebaju živjeti daleko od gradova.

Ostrvo okruženo morem i šumom za to je bilo idealno, i to objašnjava zašto je izabrano baš ono.

Legenda o dvojici braće

Kao i većina starih mjesta na Jadranu, i Košljun ima predanje o vlastitom nastanku.

Prema njemu, na mjestu današnjeg zaljeva nekada je bilo plodno polje koje je pripadalo dvojici braće.

Kada je došlo vrijeme da podijele rod, jedan je pokušao prevariti drugog, koji je bio slijep. Nakon što je prevareni brat zavapio za pravdom, more je, kaže predanje, preplavilo cijelo polje.

Iznad vode ostao je samo onaj dio zemlje koji je pripadao slijepom bratu. To je, po legendi, današnji Košljun.