Psihoterapeutkinja objasnila kako se zaljubljujemo: 'Odabir partnera je sve samo ne slučajan'

Višnja Matić, psihologinja, gestalt psihoterapeutkinja i Imago terapeutkinja, tvrdi da se ne zaljubljujemo u slučajne ljude. "Mi se u životu susrećemo s puno ljudi i po nekim našim kriterijima puno njih bi nam se moglo svidjeti, ali mi se ne zaljubljujemo u svih, zaljubimo se u nekoliko njih, ili eventualno jednu osobu", navodi ona.

Najčešće se, kaže, zaljubljujemo u osobu koja nosi i pozitivne i negativne strane naših roditelja. Kad se prvo oduševljenje slegne, ista ta osobina često počne ići na živce.

Mapa iz djetinjstva

Matić objašnjava pojam Imago profila. "Imago profil ili nacrt je mapa koja je nastala tijekom našeg odrastanja, a koja sadržava osobine i iskustva sa svim nama važnim osobama u životu", kaže. Tu su prije svega roditelji, ali i bake, djedovi, tete te braća i sestre, koje smo kao djeca nesvjesno "skenirali", upijajući njihove osobine i reakcije.

Učenje počinje od prvog daha. "Čim mi dođemo na svijet, krenemo s upoznavanjem sebe, svojih potreba, načina na koji zadovoljavamo te potrebe i kako uspostavljamo odnose sa drugima", ističe Matić.

Beba koja plače i brzo dobije utjehu uči da je voljena i sigurna. Ako plače uzalud ili je odgovor skrbnika grub, i taj osjećaj nesigurnosti ostaje urezan. Većina nas se ne sjeća ranog djetinjstva prije pete godine, ali, kako navodi tekst, moderna neuroznanost potvrđuje da mozak čuva podatke o tim iskustvima.

Genetika, prema Matić, određuje urođeni temperament, ali obrasci ponašanja u odnosima s partnerima naučeni su tokom odrastanja. Ta su emotivna sjećanja smještena u nesvjesnom dijelu mozga i lako se aktiviraju kad nas nova situacija preplavi.

Što traži "stari mozak"

Nesvjesni dio uma, takozvani stari mozak, svijet procjenjuje isključivo kroz sigurnost. Traži osobine koje su mu duboko poznate i skenira potencijalne partnere dok ne nađe onoga ko odgovara staroj slici.

Iza toga je, prema Matić, potreba da završimo priču iz djetinjstva. Ni najbolji roditelji nisu mogli ispuniti svaku dječju potrebu. Da bismo dobili odobravanje, potiskivali smo dijelove sebe: neko je postao previše poslušan, neko se počeo buniti, a neko je morao obuzdati razigranost.

U početnoj zaljubljenosti ne vidimo mane. Povučenu osobu može snažno privući neko veoma društven, ali nakon nekoliko godina zajedničkog života ista osobina može postati teret.

Munja i kornjača

Prema Imago teoriji, nesvjesno biramo partnera koji je povrijeđen u istoj razvojnoj fazi, ali je razvio suprotne mehanizme nošenja s tim. Upravo nas to u početku privlači, a poslije frustrira.

Matić navodi i brojke: "Teorija kaže da u konfliktu partner svojim ponašanjem i svojim riječima doprinese deset do najviše dvadeset posto. Ostalih osamdeset do devedeset posto su naše nezavršene priče, nezadovoljene potrebe i naši potisnuti dijelovi selfa." Zato savjetuje da zastanemo i preispitamo šta nas je zapravo zasmetalo, umjesto da odmah osuđujemo.

Imago teorija sukobe opisuje metaforom munje i kornjače. "Što više munja udara, to se kornjača više povlači. Munja želi biti viđena, želi da ju se čuje, dok je kornjači važan prostor i sigurnost", kaže Matić. Kad se partner povuče, onaj drugi lako pomisli da ga ne voli dovoljno, jer ga tišina podsjeća na iskustvo iz djetinjstva kad nije bio viđen.

Rješenje je u samoregulaciji: odmaknuti se, pustiti da se živčani sistem smiri i tek onda prići partneru s razumijevanjem. "Čim promijeniš pristup, veća je šansa da i partner promijeni svoj pristup i da te čuje", savjetuje. Pomaže i Imago dijalog, strukturiran razgovor u kojem obje strane iznose potrebe bez napadanja i kritiziranja.

Kad terapija nije rješenje

Matić upozorava da se obrasci ne preslikavaju uvijek isto kad postanemo roditelji. Ko je imao emotivno nedostupne ili hladne roditelje, može biti pun nježnosti prema djeci, a zbog starih povreda ostati manje dostupan partneru.

Imago terapija, naglašava, nije primjenjiva kod ekstremnih i opasnih ponašanja, poput aktivnog nasilja u porodici ili teške ovisnosti o alkoholu. "Nemoguće je raditi na odnosu dok osobe svoj nasilni način rješavanja sukoba ili svoju ovisnost ne reguliraju negdje drugdje, dok ne potraže pomoć za sebe", kaže ona. Takve se osobe upućuju na specijalizirane tretmane.

Ako se u vezi javlja nasilje, pomoć treba tražiti kod stručnih službi i organizacija za podršku žrtvama.

Sukob kao početak, ne kraj

Mnogi parovi dolaze na terapiju tek kad misle da je razvod jedini izlaz. Matić ih upozorava da će, ako ne osvijeste šta ih je dovelo do tog mjesta, iste obrasce vjerovatno prenijeti u novi odnos.

"Ono što je po meni najvažnije je da su spremni vidjeti konflikt kao potencijal za razvoj, a ne kao mjesto gdje će se sve urušiti. Kad prođe zaljubljenost, dođu sukobi i ljudi misle da je to sad gotovo, a zapravo je to mjesto gdje prestaje iluzija i počinje živi stvarni život i stvarni odnos", kaže.

Matić je o ovoj temi govorila na 2. konferenciji "Praktičari za praktičare", u predavanju "Zašto me baš ti izluđuješ? Pogled kroz Imago profile". Prema izvornom tekstu, Društvo Imago terapeuta u Hrvatskoj organizuje individualnu terapiju i vikend radionice na kojima parovi rade vježbe jedno s drugim.

Prema Matić, rad na odnosu traži hrabrost i strpljenje. Kad prepoznamo vlastite okidače iz djetinjstva, otvara se put ka zrelijoj ljubavi zasnovanoj na razumijevanju i poštovanju.