Sarajevska porodica na -44 stepena: Tanovići sa troje djece pokorili Poljsku, Baltik i domovinu Djeda Mraza

U razgovoru za Fenu Adis Tanović otkriva detalje, zanimljivosti, impresije s interesantnog, ali i zahtjevnog i izazovnog putovanja na minus 40 stepeni Celzijusa.

Na početku razgovora Adis kaže da je od momenta kad su se upoznali on i Lejla, tema razgovora uvijek bila putovanja, a kad su se vjenčali prije 15 godina i dobili djecu krenuli su na put koji i danas traje.

Ovu zajedničku strast za putovanjima ilustruje novogodišnjim putovanjem iz 2016. godine, kada se rodio sin Davud, koji danas ima devet godina. Sa nepuna dva mjeseca beba Davud i dvije kćerkice, tada jednogodišnja Zahra i trogodišnja Nadia krenuli su na kružnu turneju oko Pirinejskog poluostrva.

Put je trajao 30 dana, tokom kojih su uspjeli obići desetine gradova u Italiji, Francuskoj, Španiji i Portugalu. Stigli su čak i na Gibraltar, a tada su uživali u šetnji Azurnom, Costa Brava i Costa de Sol obalom. Adis pojašnjava da put uopšte nije bio zahtjevan, a organizaciju su prilagodili uzrastu djece i njihovim potrebama.

Kružno putovanje Poljskom

Nedavni obilazak cijele Poljske, Baltika i Finsku uslijedio je nakon niza dugih i zahtjevnih putovanja koja su iza porodice Tanović u proteklih 15 godina.

"Ovo putovanje, vrlo ozbiljno i zahtjevno planirali smo više od tri mjeseca. Znali smo da nas očekuje izazovan put, veliki minusi, snježne padavine i dosta pješačenja kako bi obišli sve što smo planirali. Prije putovanja jedan izvjestan period pripremali smo se u fitnes centru i obilazeći naše planine i visoravni kako bi stekli potrebnu snagu i imunitet. Na put smo krenuli u podne iz Sarajeva dva dana prije Božića. Graz je oduvijek bio naša pauza za konak na odlasku i na povratku sa putovanja. Zadnje tri godine djeca odvojeno spavaju od nas i sama se o sebi brinu tokom cijelog putovanja. Njihov najveći užitak jeste ustajanje u hotelu na doručak, u kojem svi uživamo nekada više od sat vremena. Tu se prepričavaju događaji iz prethodnog dana i prave planovi za naredne dane. Naredno jutro krenuli smo u Brno, drugi po veličini češki grad. To je bila naša naredna stanica za konak i večernji izlazak. Došli smo dan uoči Božića, pa smo vrlo znatiželjni otišli do vrha Petrov i Katedrale Svetog Petra i Pavla gdje smo zatekli veliki broj vjernika povodom Badnje večeri. Prvo zapažanje u Brnu, pored punog trga, lijepo okićenog i uređenog grada bila je izuzetno hladna noć, praćena vjetrom i povremenim snijegom. Tu noć osjećalo se -12°C. Već naredno jutro smo se zaputili prema Poljskoj, gdje smo za sedam dana planirali obići Krakow, Poznanj, Wroclaw, Gdanjsk i Varšavu", kaže Adis.

Prvi u nizu bio je Krakow, prijestolnica Malopoljskog vojvodstva. Krenuli su od Wawel dvorca, odakle su fijakerom napravili vožnju po starom gradu.

"U odnosu na Brno, bilo je dosta hladnije. Nakon obilaska grada ugrijali smo se u obližnjem restoranu, gdje smo upoznali četveročlanu porodicu iz Zagreba. Oni su kao i mi krenuli na turneju po Poljskoj. Cijene u restoranu su bile mnogo više nego u Sarajevu. Pice su bile između 15 i 20 eura, salata sa sirom i piletinom 15 eura, topla čokolada za djecu 7 eura, kafa 3,50 eura", ističe on.

Naredni dan su putovali u Wroclaw, grad na obali rijeke Odre i prijestolnicu Šleske, historijske oblasti koja se prostire većinom u Poljskoj, manjim dijelom u Češkoj i Njemačkoj.

Grad smješten na velikom broju kanala neki nazivaju i poljskom Venecijom, a važi za jedan od pet najinteresantnijih gradova u Evropi tokom novogodišnjih praznika. Takođe ga nazivaju gradom patuljaka, koji su u ovom gradu nastali kao znak otpora prema komunizmu. Kao i prethodnih dana dočekalo ih je hladno i vjetrovito vrijeme.

"Glavno dešavanje odvija se na srednjovjekovnom trgu Rynek, jednom od najvećih evropskih trgova. Sa svih strana trga osjeća se ambijent praznične atmosfere, veliki broj kućica koje nude razne specijalitete, pića, suvenire. Tu su i razni programi za djecu, od kuće strave, kroz koju smo svi zajedno prošli i koja nas je dodatno zagrijala na već sada -14 stepeni", kaže Adis.

Naredna dva dana putovali su u Poznanj i Gdanjsk.

"Šetnja Poznjanjom započinje glavnim gradskim trgom (Stary Rynek) kojeg krase uske i šarene trgovačke kuće koje datiraju od 13. vijeka. Interesantno je spomenuti da su trgovci plaćali porez u zavisnosti od toga koliko su te kuće bile široke i koliko su imali prozora. Nakon Poznanja, gdje smo bili dva dana, putujemo na sjever Poljske u jednodnevni obilazak Gdanjska, vijekovima najvažnije luke na Baltičkom moru. Do Drugog svjetskog rata u njemu su pretežno živjeli Nijemci. U bombardovanjima krajem Drugog svjetskog rata grad je 90% srušen, a prilikom obnove nije rekonstruisan kao prije rata. Poljaci su ga obnovili kao veseli grad sa šarenim fasadama i naselili stanovništvo iz ruralnih dijelova Poljske. Večerali smo na obali, odakle u blizini vozi gusarski brod. Probali smo specijalitet Pierogi, tradicionalno poljsko jelo sa tijestom punjenim krompirom, sirom i prženim lukom", prisjeća se Adis.

Zarobljeni deset sati na putu prema Varšavi

Naredno jutro su krenuli prema Varšavi gdje su planirali dočekati Novu godinu. Na putu su svratili u predivni grad Ostroda, kada počinje padati snijeg koji je za sat vremena dosegao 60 cm.

"Na putu od Ostrode prema Varšavi uspjeli smo voziti još nekih 20 kilometara, kada se totalno zatvara cesta i tu ostajemo zatočeni cijelih 10 sati. Stotine kamiona su ostale zaglavljene u snijegu i totalno zatvorile glavnu autocestu od Gdanjska prema Varšavi. Ovdje je došla do izražaja naša priprema u Austriji, kada smo se obezbijedili sa hranom i napicima u slučaju zastoja ili neke nepogode. Treba reći da nijednog trenutka nismo primijetili nervozu kod vozača, koji su kao i mi krenuli na praznično putovanje. Bilo je tu pored Poljaka, i Ukrajinaca, Nijemaca, Britanaca... Strpljivo su čekali da prvo prestane padati snijeg koji je već dosegao 85 cm i da se cesta učini prohodnom. U hotel smo stigli iza ponoći. Naredno jutro smo na BBC-u gledali izvještaj o ovoj prirodnoj nepogodi u kojoj su ostale zatočene stotine auta i kamiona", ističe Adis.

Naredni dan Tanovići provode u Varšavi, središtu Mazovjetskog vojvodstva. Grad ima izuzetno organizovan advent, mnogo bolji nego većina velikih evropskih gradova. Snijeg je bez prestanka padao već satima i stvarao idiličnu atmosferu dočeka Nove godine.

Već naredni dan putuju u Litvaniju, u grad Kaunas. Put od Varšave do Kaunasa je bio poprilično težak.

"Snijeg nije prestajao da pada, a samo jedna traka na autoputu je bila prohodna. U ranim večernjim satima dolazimo u Kaunas. Plan je bio da nastavimo prema Viljnusu, glavnom gradu Litvanije, ali zbog loših vremenskih uslova ostajemo u Kaunasu. Nakon doručka polazimo za Latviju. Dvije države su povezane sa nešto širom magistralnom cestom koja ima zaustavnu traku, i gotovo da nema krivine na cijeloj ruti putovanja. Za razliku od prethodnog dana, snijeg nije padao, tako da smo sa pauzom za nešto više od tri sata bili u Rigi, glavnom gradu Latvije. U odnosu na naš zadnji boravak u ovom gradu, prije osam godina, osjeti se velika razlika. Grad je mnogo uređeniji, cijeli centar grada je fantastično okićen, ceste čiste i uredne, a posebno su nas fascinirali gradski parkovi, puni šetača, djece, omladine", priča Adis.

U potrazi za aurorom

Naredno jutro su planirali krenuti u Estoniju, njen glavni grad Talin. Udaljenost je nešto veća nego od Kaunasa do Rige.

Adis kaže kako ih je Talin na ovom putu najviše oduševio. Kao i u Rigi, u Talinu su takođe boravili prije osam godina. I tada je Talin ostavljao utisak modernog evropskog grada. Danas i mnogo više. Uživali su šetajući starim dijelom, večerali na glavnom trgu, a zatim otišli u trgovački centar, gdje su se dodatno snabdjeli zimskom opremom za odlazak na sjever Finske.

"Prognoze koje smo imali bile su zastrašujuće. Najavljena temperatura je trebala biti -35°C, (osjećaj -44°C). Nakon kupovine odlazimo u hotel, pripremamo dva manja kofera osnovnih potrepština, jedan za djecu i jedan za nas. Kada se ide na ovako ozbiljna putovanja potrebno je reducirati količinu bespotrebne odjeće, te isključivo voditi računa da se oblačite kvalitetno i slojevito kako biste izbjegli smrzavanje određenih dijelova tijela. U luku smo došli prije 9 sati, a sunce još nije bilo izašlo. Plovidba je bila ugodna, uživali smo u solističkom koncertu, a zatim i magijama mađioničara koji je zabavljao djecu. Boravak na brodu smo iskoristili da dodatno kupimo vunene zimske kape i šalove, finske proizvodnje, koji će nas štititi od smrzavanja. U Helsinkiju smo proveli dva predivna dana, šetali gradom na -22°C, obišli glavni trg, pješačku ulicu, crkve, staru tržnicu. Jedan dan smo iskoristili za odlazak u Porvo, drugi najstariji grad u Finskoj", kaže Adis.

Nakon završnih priprema, ranom zorom odlaze na željezničku stanicu te vozom polaze za Rovaniemi, njihovu krajnju destinaciju. Vožnja vozom je bila više nego udobna i interesantna. Posebno su bili impresivni zamrznuti krajolici, te izlasci i zalasci sunca, koji su na sjeveru oko 11 sati, dok je zalazak oko 14 sati.

"U Rovaniemi smo stigli nakon osam sati vožnje, nedugo nakon zalaska sunca. Bilo je -27°C sa učestalim vjetrom (osjećaj -34°C). Sa željezničke stanice smo taksijem došli do hotela koji se nalazio na kraju šetališta u centru grada. Planirali smo ostati tri noći. Vrlo je bitno, pogotovo ako putujete sa djecom, da budete konkretni i brzi na svakom koraku, i da sve odluke i razmišljanja donosite u toplini sobe. Slijedi prijava, kratka aklimatizacija, a nakon toga odlazimo u Santa Klaus Village, selo smješteno tačno na arktičkom krugu. Ono je službena kuća Djeda mraza, pošta iz koje se šalju pisma sa posebnim arktičkim pečatom. Prvi dan dolaska u Santa Klaus djeca su uživala u vožnji irvasima, a zatim smo obišli sve druge dijelove sela i slavili Nadijin 13. rođendan u malom restoranu u okviru sela", priča Adis.

Druga dva dana bilo je još hladnije, temperatura je sa vjetrom išla do nevjerovatnih -44°C. Te dvije noći pokušavali su da vide polarnu svjetlost (aurora borealis), ali nažalost nisu uspjeli.

"Nismo uspjeli, jer nismo mogli dugo izdržati na nevjerovatnoj hladnoći. Pored naših skijaških odijela i čak pet slojeva odjeće, iznajmili smo dodatna odijela, koja smo obukli preko naših. Odlazili smo sa agencijom na mjesta udaljena od 10 do 25 km od grada, u šume, jezera, mjesta gdje nema druge svjetlosti. Najviše smo uspjeli po 15 minuta boraviti izvan autobusa. Možda je i to razlog da se opet nekada vratimo u Rovaniemi, u neko drugo godišnje doba", kaže na kraju razgovora Adis Tanović.

Rezimirajući razgovor, Adis ističe da na porodičnim putovanjima postoji tim, nema "roditelji protiv djece". Zajedno rješavaju dileme, donose plan, porodica je na okupu. Tako djeca uče kako da grade odnose u životu, i u lijepim, ali i kriznim situacijama.

Putovanja razvijaju osjećaj slobode, spoznaju da svijet nije strašan, već je otvoren i veliki. Djeca na putovanjima proširuju vidike, saznaju da nije problem seliti se, živjeti negdje drugdje, razvijaju unutrašnju slobodu. Dragocjeno je vrijeme provedeno zajedno na putovanjima, zaključuje Adis, uz opasku da se nakon više godina pamte putovanja, a zaboravljaju kupljene igračke.

Adis Tanović je zaposlen na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, a sa suprugom Lejlom, koja je arhitekta, vodi vlastitu firmu "Books & Events" koja se se bavi promocijom Sarajeva i Bosne i Hercegovine kroz proizvodnju i prodaju publikacija i suvenira. Kćerka Nadia je sedmi, Zahra peti, a Davud treći razred osnovne škole.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad