Umjesto povratka kući, penzionisali su se na Tajlandu: kirija im je pala s 1.930 na 800 eura

Pitanje koje su sebi postavljali godinama bilo je jednostavno.

"Jedna od stvari o kojima smo uvijek razmišljali bila je gdje bismo mogli živjeti samo od naše penzije", rekao je Kevin, koji danas ima 63 godine.

U Sjedinjene Države se nisu htjeli vratiti, zbog troškova života i političkih podjela. Zato su godinama, dok su radili u Kataru, putovali i razgledali mogućnosti.

Bili su u Maleziji, na Tajlandu, u Kostariki i Panami.

Zašto je pobijedio Tajland

Presudile su dvije stvari.

Prva su troškovi života, znatno niži nego u zemljama u kojima su živjeli.

Druga je viza. Tajland ima poseban boravak za penzionere, koji je za tu regiju razmjerno lako dobiti.

Krajem prošle godine otputovali su u Hua Hin, primorski grad oko 145 kilometara jugozapadno od Bangkoka, da provjere odgovara li im. Nakon toga su se vratili u Katar i pokrenuli papirologiju.

Preselili su se prvog januara.

Šta konkretno plaćaju

Ovdje je računica zbog koje su i odlučili.

U Dohi su za jednosoban stan plaćali 8.000 katarskih rijala, dakle oko 1.930 eura mjesečno.

U Hua Hinu za dvospratnu kuću s tri spavaće sobe u zatvorenom naselju plaćaju 28.000 tajlandskih bata, odnosno oko 800 eura.

Prijevoz njihova dva psa, uz papirologiju i avionske naknade, koštao je oko 690 eura, i to jednokratno.

Šta traži penzionerska viza

Za one koji razmišljaju o istom, uslovi su konkretni.

Podnosilac mora imati najmanje pedeset godina.

Zatim mora dokazati finansijsku stabilnost, i to na jedan od dva načina: mjesečnim primanjima od oko 65.000 bata, odnosno oko 1.700 eura, ili iznosom od oko 800.000 bata na tajlandskom bankovnom računu, dakle oko 20.000 eura.

Novac ne mora dolaziti isključivo od penzije.

Uz Hua Hin, među stranim penzionerima popularni su i Chiang Mai i Pattaya.

Ono što nisu očekivali

Prilagođavanje nije prošlo bez teškoća, i to sami navode.

Klima se pokazala zahtjevnijom nego u Kataru.

Drugi problem je jezik, pa se u svakodnevnim situacijama često oslanjaju na aplikaciju za prevođenje.

Uprkos tome, kažu da su našli ono što su tražili: sporiji tempo, otvorenije ljude i osjećaj da svaki dan donosi nešto novo.

Šta to znači za penzionere iz BiH

Ovdje je dio koji se u ovakvim pričama obično preskoči.

Penzija iz Bosne i Hercegovine može se primati u inostranstvu, ali samo ako takva obaveza postoji po međunarodnom ugovoru s tom zemljom. Ako ugovora nema, isplata se vrši po načelu uzajamnosti, a nadležni zavod je može odobriti i iz porodičnih ili zdravstvenih razloga.

Uz to, svi penzioneri s prebivalištem izvan Federacije BiH dužni su svake godine dostaviti ovjerenu potvrdu o životu, i to isključivo poštom, u originalu. Ako se to propusti, isplata se može obustaviti dok se dokument ne dostavi.

Zbog toga se prije bilo kakve odluke o preseljenju vrijedi raspitati kod nadležnog zavoda, jer se pravila razlikuju od zemlje do zemlje.