Odgovor koji kasni
Zašto se najboljeg odgovora uvijek sjetimo tek nakon svađe? Francuzi imaju naziv za ovu pojavu

Rasprava je završena, sagovornik je otišao, a vi ste nastavili sa svojim danom. Međutim, nekoliko minuta ili čak sati kasnije odjednom vam na pamet padne odgovor koji bi, barem ste uvjereni, potpuno promijenio tok razgovora. Ova frustrirajuća situacija toliko je poznata da za nju postoji i poseban francuski izraz.
Vjerovatno vam se nekada dogodilo da nakon neugodne rasprave ili razgovora shvatite šta ste zapravo trebali reći.
Možda ste se sjetili odličnog argumenta, duhovite primjedbe ili jednostavne rečenice kojom biste odgovorili sagovorniku.
Problem je samo što je razgovor već završen.
Francuzi imaju naziv za to
Ova pojava poznata je pod francuskim izrazom l'esprit de l'escalier, koji se doslovno može prevesti kao „duh stepeništa“, a označava dosjetku ili pravi odgovor kojeg se sjetimo prekasno.
Izraz se povezuje s francuskim filozofom Denisom Diderotom, koji je u djelu Paradoxe sur le comédien opisao situaciju u kojoj čovjek, zbunjen tokom razgovora, ponovo dolazi sebi tek kada stigne do dna stepeništa.
U tadašnjim kućama saloni za prijem gostiju često su se nalazili na spratu, pa je silazak niz stepenice označavao odlazak s druženja.
Upravo tada, kada je razgovor već završen, čovjek se mogao sjetiti onoga što je trebao reći.
Iako se nastanak izraza često pripisuje Diderotu, nije pouzdano utvrđeno da je on prvi upotrijebio upravo te riječi.
Zašto nam odgovor kasni?
Jedno od mogućih objašnjenja jeste da tokom rasprave istovremeno pokušavamo slušati sagovornika, razumjeti njegove argumente, kontrolisati emocije i osmisliti vlastiti odgovor.
Sve to zahtijeva pažnju.
Kada razgovor završi, više ne moramo reagovati odmah, pa imamo vremena razmisliti o onome što je izgovoreno.
Tada nam mogu pasti na pamet argumenti i formulacije kojih se ranije nismo sjetili.
Ipak, ne postoji jedno univerzalno, naučno potvrđeno objašnjenje za svaku ovakvu situaciju.
U glavi smo uvijek uvjerljiviji?
Nakon rasprave možemo zamišljati kako bismo odgovorili da smo imali još jednu priliku.
U takvim zamišljenim razgovorima možemo djelovati mnogo sigurnije, duhovitije i uvjerljivije nego što smo bili u stvarnosti.
Međutim, nema garancije da bi naš naknadno smišljeni odgovor zaista imao željeni učinak.
Sagovornik je mogao odgovoriti nečim drugim, a rasprava se mogla nastaviti u potpuno neočekivanom smjeru.
Postoji li rješenje?
Ponekad može pomoći da tokom razgovora ne žurimo s odgovorom, nego uzmemo nekoliko trenutaka da razmislimo.
Ipak, ne postoji način da garantujemo da ćemo se najbolje moguće rečenice uvijek sjetiti na vrijeme.
A ako ste se upravo sjetili savršenog odgovora na raspravu od prije tri godine, dobra vijest je da ste ga konačno smislili. Loša vijest je da drugu osobu vjerovatno više nije briga.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare