Živi u šatoru i nema struje
Život pod otvorenim nebom: Miloš (21) čuva 300 ovaca i od toga plaća školovanje/VIDEO

Na padinama Fruške gore, daleko od gradske buke i svakodnevne žurbe, 21-godišnji Miloš Škorić živi život kakav se danas rijetko viđa. Dok njegovi vršnjaci dane provode u amfiteatrima i kafićima, Miloš jutra dočekuje na pašnjaku – među 300 ovaca.
Prva ovca iz sedmog razreda – početak jedne tihe ljubavi
Prvu ovcu kupio je još u sedmom razredu osnovne škole. Danas, više od decenije kasnije, njegov dom je šator, a svakodnevica čuvanje stada, briga o jaganjcima i stalno kretanje u potrazi za boljom ispašom. Ponekad i bez struje.
Osim 300 ovaca, ima i 100 jaganjaca, ždrijebe, pet kokošaka i četiri psa. Član je i folklornog društva, student Fakulteta tehničkih nauka, ali prije svega – pastir.
„Prvu ovcu kupio sam u sedmom razredu. I radio šta god se moglo raditi za neku dnevnicu, išao radio da bih kupio ovce. Kroz par godina naučio sam nešto i shvatio kako to u stvari funkcioniše. Nomadsko čuvanje ovaca znači da, evo, npr. šator i ovaj tor i da se pomjeraš sa ovcama gdje ima ispaše. Da njoj prilagodiš teren i pašu da ona uživa. Kako ima paše, mi se pomjeramo, kako jedan teren popasu mi se pomjerimo“, objasnio je Miloš. Njegova priča objavljena je na YouTube kanali "Izazovi Avanturu".

Život pod šatorom: 365 dana pod otvorenim nebom
Faktički, kako kaže, živi u šatoru.
„Dešavalo se da nismo blizu kuće po dva, tri mjeseca. Imam akumulator i na to punim telefon da bi se čuo sa ukućanima. Mi smo 365 dana napolju, mi nemamo ni štale, mi ovako čuvamo ovce. One se zimi jagnje. Evo snijeg koji je bio prije nekoliko dana, bilo je do 40 centimetara snijega, one su se jagnjile na tom snijegu“, ispričao je.
Bez obzira na snijeg, kišu ili ljetne vrućine, neko uvijek mora biti uz stado. Njegov život ne poznaje vikende ni praznike – samo odgovornost.

Između djeda i unuka – straža koja nikad ne prestaje
U šatoru se smjenjuju njegov djed i on. Uvijek neko mora biti prisutan – zbog lopova, zvijeri i, kako kaže, sve većeg problema sa psima lutalicama.
„Ljudi bacaju pse u šumu, dođe jedan pas i za jednu noć mi udavi 15 jaganjaca. Automatski sam 15 ovaca čuvao godinu dana za džabe.“
Svaki gubitak za njega nije samo broj, nego mjeseci rada i truda. Ipak, odustajanje nikada nije bila opcija.
Odluka koja je promijenila sve – 145 ovaca i hrabrost srednjoškolca
Nomadskim čuvanjem ovaca počeo je da se bavi u prvom razredu srednje škole, kada je već imao 20 ovaca. Prava prekretnica dogodila se nekoliko godina kasnije.
„Nisam siguran da li je to bio 3. ili 4. razred srednje škole, kada mi je kolega Milenko rekao da jedan čovjek ima da proda 145 ovaca. I mene je to nekako privuklo i ja sam uz njegovu pomoć i uz njegov neki savjet uzeo tih 145 ovaca i krenuo sam“, ispričao je.
Dogovor je bio da ih isplati za godinu dana – i uspio je.

„Ne bih ih držao da ih ne volim“ – stado koje je finansiralo školovanje
„Dogovorili smo se da ja to isplatim na duži vremenski period, tačnije godinu dana. I tad kada sam uzeo te ovce, ja sam počeo da čuvam. Ja ih ne bi držao da ih ne volim. Nikad ne bi sve i jednu rasprodao. Da bi barem deset ovaca držao za neku ljubav. Da mi stoje u kući i da ih hranim, samo da ih mogu vidjeti. Znam da sam sve stekao s njima. Sve i svoje školovanje, sve sam finansirao s njima. Nisam zavisio ni od mame ni od tate“, rekao je Miloš.
U vremenu kada mnogi mladi traže sigurnost daleko od sela i stočarstva, Miloš je svoj put pronašao upravo na pašnjaku. Njegova priča nije samo priča o ovcama – to je priča o upornosti, odricanju i tihoj, ali snažnoj ljubavi prema životu koji se bira srcem.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare