Farbanje pisanica uskrsna je tradicija te predstavlja prodičnu zabavu ukrašavanja i iscrtavanja jaja kojoj se podjednako vesele veliki i mali.

U kršćanskim zemljama jaja se tradicionalno oslikavaju uoči najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa. One su simbol novoga života i Isusova uskrsnuća.

Obojena jaja pronađena su i u pretpovijesnim grobovima, iranski narodi njeguju tradiciju bojanja jaja preko 2.500 godina, a Egipćani su pisanice poklanjali u proljeće kao simbol probuđenog života.

Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Jaje predstavlja rođenje novog života pa sukladno tome izlazak pileta iz jaja simbolizira uskrsnuće Isusa Krista te njegov izlazak iz groba. Kršćansko svetkovanje Uskrsa poklapalo se vremenski s poganskim blagdanom Eostre u germanskim narodima. Jaje i zec uzeti su kao simboli iz blagdana Eostre i postali su dio kršćanske proslave Uskrsa.

Boje i motivi pisanica oduvijek su imale simboličko značenje. U raznim dijelovima svijeta postoji tradicija pisanica, najviše na istoku Europe. Zaljubljeni su si često poklanjali pisanice s ljubavnim motivima poput srca i dva goluba ili ljubavnim porukama, a često su se na pisanice ispisivale čestitke ili vjerske poruke koje su se onda poklanjale susjedima, rođacima i prijateljima.

Jaja su se u prošlosti bojila prirodnim bojama uz pomoć ljuske crvenog luka, cvekle, kupusa ili crvenog radiča, što se zadržalo sve do danas, a nešto rjeđe su i čađom koja je davala crnu boju te bobicama bazge i duda ili hrastovom korom za smeđu boju. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala uz pomoć špinata, koprive ili poriluka.

Pisanice su se baš kao i danas ukrašavale listićima i travkama, najčešće djetelinom ili cvjetićima, a mnogi su svoje pisanice ukrašavali voskom ili slamom, dok su drugi oslikavali geometrijske likove ili simbole poput srca ili rozete.