Djeca zaražena korona virusom proizvode slabija antitijela te manje tipova nego odrasli ljudi. To je mogući razlog zbog kojeg brže prebole bolest, navodi se u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Već su ranije studije pokazale da pretjerani imunološki odgovor može biti glavni krivac za teške simptome ili smrt od covida-19. Slabiji imunološki odgovor kod djece paradoksalno pokazuje da je upravo to razlog zašto pobjeđuju virus prije nego što stigne napraviti štetu u tijelu, a može objasniti i zašto većina djece uopće nema simptome covida-19. Smatraju kako to odgovara i na pitanje zašto je malo vjerojatno da će djeca zaraziti druge, prenosi 24sata.

“Oni su zarazni kraći period”, kaže dr. DonnaFarber, imunologinja na Sveučilištu Columbia u New Yorku i voditeljica istraživanja.

No drugi stručnjaci kažu kako činjenica da djeca imaju manje antitijela koja su slabija ne znači da su u riziku od ponovne infekcije.

“Ne treba vam ogroman i pretjerano snažan imunološki odgovor kako biste ostali zaštićeni barem neko vrijeme. Ne znam bih li se pretjerano brinula zato što djeca imaju niži imunološki odgovor”, kazala je imunologinja DeeptaBhattacharya sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu.

Studija je promatrala dječja antitijela u određenom vremenskom periodu, no ono je bilo prekratko da bi se ustanovilo kako se razine mijenjaju s dobi. No ukazuju na činjenicu da nam nedostaju antigenski testovi koji pokrivaju i djecu sa slabim imunološkim odgovorom.

Dr. Farber i njezini kolege analizirali su antitijela na koronavirus kod četiri grupe pacijenata: 19 odraslih donora plazme koji su se oporavili od covida bez hospitalizacije, 13 odraslih hospitaliziranih zbog akutnog respiratornog distresa uzrokovanog covidom, 16 djece hospitalizirane sa sindromom sistemske upale tj. rijetkim stanjem koje pogađa dio zaražene djece. U konačnici su analizirali 31 zaraženo dijete koje nije imalo sindrom. U toj grupi pola mališana nije imalo nikakve simptome. Svi su ispitanici imali antitijela u skladu s nalazima sličnih prethodnih studija koje su pokazale da zaraženi mogu imati snažan imunološki odgovor.

“Ovo ističe da sama infekcija i imunološka reakcija na virus nije različita od onog što očekujemo od bilo kojeg drugog virusa”, kaže imunolog Petter Brodin s Instituta Karolinska u Stockholmu.

No raspon antitijela razlikuje se između djece i odraslih. Dječja antitijela sastoje se od uglavnom samo jednog tipa, igG, koji prepoznaje šiljasti protein na površini virusa. Odrasli pak imaju više tipova antitijela na taj šiljak, ali i druge viralne proteine i ta su antitijela snažnija u neutralizaciji virusa.

“Djeca imaju slabiji zaštitni odgovor, no imaju i uži odgovor antitijela. To je razlog zašto se djeca nisu ozbiljnije razboljela. Niti jedna grupa djece nije imala antitijela na protein nukleokapsid tj. N, koji je pomiješan s genetičkim materijalom virusa. Ovaj se protein nalazi u samom virusu, a ne na njegovoj površini. Imunitet će na njega reagirati tek ako se virus snažno proširi tijelom. Kod djece to ne vidite i to sugerira da se kod mališana javlja reducirana infekcija”, kazala je dr. Farber.

Ovo otkriće moglo bi narušiti rezultate testova koji su dizajnirani upravo kako bi prepoznavali N protein virusa. Mnogi testovi na antitijela, uključujući one koje izrađuju Abbott i Roche, oslanjaju se specifično na N antitijela i zato su možda propustili dijagnosticirati zarazu kod djece koja nisu imala simptome.

“To je zanimljiva implikacija ove studije”, kaže dr. Brodin.

Manje razine virusa u tijelu također objašnjavaju zašto se čini da ga djeca prenose manje učinkovito od odraslih. No stručnjaci upozoravaju da je u interpretaciji rezultata važan oprez jer oni predstavljaju uzorke izuzete od pojedinaca u samo jednom vremenskom trenutku. Uzorci djece s težim simptomima te uzorci odraslih prikupljeni su u razdoblju od 24 do 36 sati nakon zaprimanja u bolnicu ili intubacije zbog prekida disanja. Kod djece s blagim simptomima ili bez njih uzorke su uzeli nakon medicinskih procedura, prenosi 24sata.

Tip antitijela koje tijelo proizvodi razlikuje se tijekom trajanja infekcije. To je bio ograničavajući faktor studije, budući da znanstvenici nisu istraživali i uspoređivali podatke ljudi u različitim fazama infekcije.

“Tako riskirate kao da uspoređujete naranče i jabuke”, ističe dr. Brodin.

Ostali stručnjaci upozorili su kako je studija premala da bi se iz nje mogli izvlačiti relevantni zaključci o tome kako imunitet kod djece varira u odgovoru. Djeca u studiji bila su u dobi od tri do 18 godina, a prosječna dob je bila oko 11 godina. No neke studije su pokazale da tinejdžeri mogu biti u istom riziku kao i odrasli.

“Vrlo je važno razumjeti što se zbiva kod djece kako bismo razumjeli prirodu njihove bolesti, ali i doprinijeli sprječavanju širenja virusa u zajednici. No raslojavanje po dobi mi se čini ipak malo nategnutom analizom”, kaže dr. Maria L. Gennaro, imunologinja na Sveučilištu Rutgers.

Znanstvenici također nisu uspjeli objasniti zašto djeca imaju limitirani odgovor antitijela.

“Čini se da je loše ako imate manje antitijela, no isto tako ako ih imate previše to nije dobar znak. To obično znači da je u imunološkom odgovoru nešto krenulo krivo”, kaže dr. Bhattacharya.

Najmanje još jedna studija sugerira da djeca imaju snažan urođeni imunitet koji je dizajniran za borbu protiv novih patogena, pa ta prva linija obrane uništava infekciju u ranoj fazi te se zato ne mora oslanjati na kasnija antitijela. Dodatna mogućnost je ta da djeca imaju zaštitu u obliku stanica imuniteta, tzv. T stanica, koje su nastale od prethodnih susreta s običnim prehladama uzrokovanima koronavirusima.

“Je li sve to urođeno? Ili bi zapravo moglo postojati neko prethodno sjećanje? Mislim da je moguće i jedno i drugo”, zaključuje dr. Bhattacharya.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad