Religijski fundamentalizam bi uskoro mogao biti tretiran kao mentalna bolest, kazala je Kathleen Taylor, neurolog sa Univerziteta u Oxfordu. Religijski, ali i sve ostale forme ideologije koje mogu biti potencijalno štetne za društvo će se također ubrajati u oštećenje na mentalnoj bazi.
Njen stav je taj da radikalizacija ideologije se više ne može gledati kao lično ubjeđenje, ili odabir, nego ga treba staviti u kategoriju oboljenja. Nova otkrića neurologije kažu da svi oblici ekstremizma, odnosno svi ljudi koji teže k tome, više ne bi trebali biti tretirani kao kriminalci, nego kao bolesnici.
“Ljudi koji su indoktrinirani u kultove, ili su uključeni u neki nastran sistem vjerovanja ne mogu biti posmatrani kao da su to uradili na osnovu sopstvene volje. To moramo prestati gledati na taj način, nego ih treba okarakterisati i definisati kao mentalno oboljele osobe”, izjavila je Taylor za londonski The Times.
Ona priznaje da termin “fundamentalista” može da košta mnogo, te da u svom prijedlogu ne misli samo na radikalne islamiste, nego da tu treba uključiti i roditelje kojima je OK da tuku svoju djecu. “Te stvari su danas nekim ljudima normalne, ali su jako štetne. Ljudi nisu ni svjesni koliko problema mogu prouzrokovati takvim ponašanjem”, dodala je.
Huffington post s druge strane kaže da u ovakvim tvrdnjama treba biti jako oprezan, budući da mogu nastati brojne moralno-etičke komplikacije.
Na primjer, moralno-etičke dimenzija predvidljive tendencije djelovanja na rješavanje problema leži u tome da kada nekome damo oznaku da je fundamentalista, često zaboravljamo činjenicu da fundamentalizam leži u nama samima.
Termin fundamentalista ne smije biti samo rezervisan za poklonike ekstremnog oblika islama, nego da ti termini mogu da leže i u kapitalističkim, komunističkim krugovima.
Taylorova je ranije bila optuživana da je napisala knjigu o ekstremizmu i fundamentalizmu 2006. godine, a njen naslov “Brainwashing: The Science of Thought Control” je zapravo posvećena tehnikama ispiranja mozga, koje lideri kultova (ma kakvi bili) koriste da privuku žrtve.
“Mi svi mijenjamo svoja vjerovanja, utičemo na druge ljude, kao što i oni utiču na nas. Svi gledamo reklame na TV-u, učimo na iskustvima. Ispiranje mozga je ekstreman oblik svega navedenog. To je nasilna psihiloška tortura”, kazala je.
Taylor je jasna kada definiše ispiranje mozga kao “sve samo ne suptilnu verziju ubjeđivanja nekoga u nešto što inače ne bi mislili”, te je to socijalni fenomen koji moramo prihvatiti danas. Kao socijalne “životinje” svi smo žrtve ispiranja mozga čiji su efekti u korelaciji sa sa nemogućnošću da “mislimo van kutije”, kaže neuropsiholog.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.