Majmuni imaju sposobnost za koju se vjerovalo da pripada samo ljudima

Međunarodni tim naučnika, predvođen istraživačima francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS), proučavao je komunikaciju 91 šimpanze u Obali Slonovače i Sijera Leoneu.

Posebnu pažnju posvetili su zvuku koji šimpanze proizvode usnama, nalik ljudskom puhanju kroz stisnute usne.

Otkrili su da divlje šimpanze taj zvuk koriste gotovo isključivo tokom međusobnog čišćenja krzna, dok su ga mlade šimpanze koje su odrastale bez odraslih uzora koristile u različitim društvenim situacijama.

Još zanimljivije, kada je u jednu grupu mladih šimpanzi uvedena odrasla jedinka, njihova upotreba istog zvuka postepeno se počela usklađivati s njenim ponašanjem.

"To znači da postoji više kontinuiteta između načina na koji šimpanze uče glasovnu komunikaciju i našeg vlastitog nego što smo ranije pretpostavljali", izjavio je Richard Moore, filozof s Univerziteta Warwick i koautor istraživanja.

Naučnici ističu da ovo predstavlja prvi dokaz da šimpanze mogu razvijati naučene glasovne konvencije, odnosno zajednička pravila o tome kada se određeni zvuk koristi.

"Čak i aspekti glasovne komunikacije šimpanzi za koje se činilo da su urođeni i nepromjenjivi mogu biti oblikovani učenjem", objasnio je Antoine Valet, prvi autor studije.

Otkriće ne znači da šimpanze posjeduju jezik poput ljudskog. Međutim, pokazuje da sposobnost društvenog učenja načina upotrebe glasova nije isključivo ljudska osobina.

Rezultati bi mogli pomoći naučnicima da bolje razumiju evolucijsko porijeklo jezika i načine na koje su naši preci razvijali složenije oblike komunikacije.