Gošća Novog dana
Iz učionice koja mijenja svijet: Branka Kukić Ljubojević proglašena najinspirativnijom Banjalučankom

U vremenu kada se o obrazovanju najčešće govori kroz probleme, rijetki su trenuci kada u fokus dođu oni koji svoj posao rade tiho, predano i s uvjerenjem da mijenjaju društvo. Upravo jedna takva priča dolazi iz Banjaluke, gdje je profesorica srpskog jezika i književnosti Branka Kukić Ljubojević ponijela titulu najinspirativnije Banjalučanke za 2026. godinu. U razgovoru za Novi dan govorila je o značaju ovog priznanja, odnosu prema učenicima, položaju prosvjetnih radnika i vrijednostima koje, uprkos svemu, i dalje opstaju u učionici.
Izbor koji nije očekivala: “Razgovarala sam s kolegicom kada su prozvali moje ime”
Prisjećajući se trenutka proglašenja, ističe da priznanje nije očekivala.
„Radila sam ono što obično radim – razgovarala s koleginicom pored mene, zaista ne očekujući da će biti prozvano moje ime“, kazala je.
Ipak, kako naglašava, mnogo važnije od same nagrade jeste pažnja koju je dobilo obrazovanje.
„Mnogo mi je draže to što je obrazovanje dobilo pažnju i veliki medijski prostor. Inače se o obrazovanju govori uglavnom kada su u pitanju problemi, skandali ili nasilje. Ovaj put smo dobili prostor da govorimo o pozitivnim pričama“, istakla je.
“Ova nagrada vratila je vjeru u prave vrijednosti”
Posebno naglašava značaj činjenice da su je birale kolegice iz struke.
„Lijepo je kada vas izabere stručna komisija, ali još više znači kada vas izaberu kolege koje znaju šta ovaj posao podrazumijeva“, rekla je.
Dodaje da ova nagrada ima širi društveni značaj.
„Pokazala je da postoje obraz, čast i poštenje i da se kvalitet, trud i znanje još uvijek vrednuju. Nekako smo izgubili vjeru da se bez partijske knjižice može uspjeti. Ovo je mnogima vratilo nadu da se možemo izboriti za prave vrijednosti“, poručila je.
Nastavnički poziv: “Nisam ja izabrala ovaj posao, on je izabrao mene”
Iako je kao dijete željela biti novinarka, životni put ju je odveo u učionicu.
„Ja imam običaj da kažem da je mene moje zanimanje izabralo“, kazala je.
Još tokom studija počela je raditi kao nastavnica, a ubrzo je shvatila da je to njen poziv.
„Kad uđeš u učionicu, ulaziš u jedan drugi svijet. To je moj prostor slobode u kojem zajedno sa učenicima gradim ljepši svijet“, ističe.
Dodaje da ovaj posao zahtijeva iskrenu posvećenost.
„Morate voljeti ono što predajete i vjerovati da ima smisla, ali i voljeti djecu i vjerovati da mogu promijeniti svijet. Ako toga nema, to više nije poziv nego samo posao“, naglašava.
“Ovaj posao se ne može platiti”
Govoreći o materijalnom aspektu profesije, ističe da je trud prosvjetnih radnika nemjerljiv.
„Jako teško se može platiti ono što mi svaki dan dajemo i što dobijamo od djece i zajednice. Novac za ovaj posao je apsolutno nemjerljiv sa uloženim“, rekla je.
Učenici kao najveća nagrada: “Njihovi komentari su razlog zašto radim ovaj posao”
Posebno emotivno govori o odnosu sa učenicima i uspomenama iz učionice.
„Kada mi kažu da ih motiviše to koliko je meni stalo, da ih bude stid da ne dođu spremni – to su trenuci zbog kojih radim ovaj posao“, kazala je.
Izdvaja i konkretne rezultate:
„Imati 12 učenika iz jedne generacije koji upišu srpski jezik i književnost – to je možda najveći uspjeh danas“, ističe.
Mladi nisu problem: “Djeca su ogledalo društva u kojem žive”
Govoreći o savremenim generacijama, odbacuje stereotipe.
„Mladi ljudi su ogledalo stvarnosti u kojoj žive. Ne možemo očekivati da cijene znanje ako društvo ne vrednuje kvalitet i trud“, kaže.
Naglašava da učenici itekako pokazuju posvećenost kada sistem to zahtijeva.
„Kada znaju da se od njih očekuje rad i trud – oni to pokažu. To vidimo u međunarodnim programima gdje rade izuzetno posvećeno“, pojasnila je.
Sistem, a ne djeca
Ističe da problem nije u učenicima, već u sistemu vrijednosti.
„Mi smo im stvorili okruženje u kojem se ne vrednuje znanje, nego neke druge stvari. Djeca to vide i ponašaju se u skladu s tim“, rekla je.
Roditelji kao ključ: “Bez njihove saradnje škola ne može ništa”
Jedan od najvećih izazova vidi u odnosu roditelja i škole.
„Ako roditelj nije saradnik, škola ne može ništa. Ako dijete kod kuće ne dobije povratnu informaciju da njegovo ponašanje nije prihvatljivo, mi u školi ne možemo postići rezultat“, upozorava.
Dodaje da se odnos roditelja direktno reflektuje na ponašanje djece.
„Po odnosu djeteta prema nastavniku jasno vidite kakav je odnos roditelja prema školi“, ističe.
Autoritet u učionici: Dosljednost i pravednost kao ključ
Na pitanje kako održati autoritet, odgovara jasno:
„Dosljednost, nepokolebljivost i pravednost. Kritičko mišljenje je dobrodošlo, ali se zna kako i kada se iznosi“, kazala je.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare