Pored svih Zakona i pravnih zaštita djece, kao i vanjskih znakova potrebno je imati na umu da „djeca žrtve trgovine najčešće potiču iz razorenih porodica u kojima odrastaju bez odgovarajućeg roditeljskog staranja. Često su takva djeca žrtve seksualnog nasilja u porodici, zatim u zajednici, a trgovina radi seksualne eksploatacije ili prisilnog rada često je treći korak u ciklusu nasilja kojem su djeca izložena od rane dobi“.

Međutim, u praksi je sve drugačije, pa postoji više vrsta iskorištavanja djece u svrhe rada i prosjačenja:

• mlađe djevojčice koje prose;
• stariji dječaci koji peru šoferšajbe i/ili sakupljaju otpad;
• djeca koja pomažu oko tezgi na pijaci i/ili preprodaju robu;
• starije djevojčice (14 ili 15 godina starosti) koje uzimaju bebu od bližnjih i prose sa njom;
• starija djeca čuvaju mlađu u kući, kao i ostale vrste iskorištavanja djece.

Djeca uglavnom prose sama. Ukoliko dođu s nekim osobama, bilo da se radi o nekoj grupi ljudi ili jednoj odrasloj osobi, oni se razdvoje u toku dana. Svako ima uglavnom svoju lokaciju gdje prosi i niko nikome ne smeta. Obično su na semaforu, pijaci ili na glavnim ulicama gdje se okuplja puno ljudi. Pri polasku kući ponovo se okupe i vraćaju zajedno.

Postoje organizovane grupe ljudi koje kontrolišu dolazak i odlazak djece na prošnju, pa se javljaju indicije da se radi o organizovanom kriminalu.