Uoči Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, koji se obilježava 27. siječnja, povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je u Novom danu televizije N1 gdje je prokomentirao kako se u Hrvatskoj doživljava i percipira ta važna obljetnica.
Govoreći o revizionizmu u Hrvatskoj i odnosu prema holokaustu, Hrvoje Klasić je istaknuo:
“Holokaust je u stvari mržnja, sve se svodi na mržnju ljudi prema ljudima i spremnost što iz toga može proizaći, a to su ubojstva ljudi koji ništa nikome nisu skrivili. Iz toga proizlazi da mi imamo mržnju u društvu prema različitim kategorijama koje proizlaze iz neobrazovanja ili neznanja.
Ključni problem je što slušamo političare ovih dana, a revizionizam ide velikim dijelom od njih. Rodonačelnik tog problema je Franjo Tuđman koji je imao problematične stavove prema holokaustu u knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti”, koje su procijenjene antisemitskim. I tek kad je promijenio podatke u knjizi i priznao pogrešku, javno se ispričao, obnovili smo odnose s Izraelom. Ne samo da je pogrešno govorio o broju žrtava, nego je i u istom kontekstu spominjao logore nakon ‘45.
Zatim, imate predsjednika Sabora koji govori da u logorima i nije bilo baš tako grozno, pa onda da uzvik Za dom spremni nije sporan iako su pod njim ljudi odvoženi u Jasenovac, pa ministar kulture koji govori da je vrhunac njegovog literarnog rada pisanje za list u kojem govori da su ustaše heroji, pa potpredsjednik Sabora Milijan Brkić koji je jednom prilikom rekao da njihova borba za hrvatski narod nikad neće biti zaboravljena. Pa sjetimo se predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prošlo ljeto koja je za ekstremistički list govorila o Pavelićevim greškama, ali nije spomenula Židove i Rome, nego kao grešku navodi zločine nad Hrvatima. Kad su u društvu velikih, političari su puni antifašizma u Washintgonu itd, a doma nisu učinili što su trebali.”
Političari nerijetko daju izjave u kojima se da naslutiti da sumnjaju u genocidnost ustaških logora smrti, a Klasić smatra da se u javnom govoru prečesto mogu čuti takve izjave.
“I ne samo to, nego primjerice u kampanji Miroslava Škore se govorilo o prekapanju da bi se našle kosti. Ja cijelo vrijeme govorim, 2020. godina je, točan broj žrtava nećemo nikad otkriti! Ali to više nije ključno pitanje, ključno pitanje je zašto se to dogodilo. Postoje ljudi koji su u stanju prešutjeti i raditi stravične zločine nad nedužnim ljduuima. Ljudske sudbine su ovdje bitne, ne brojke. Imamo velikih problema kad je u pitanju odnos prema NDH i smatram licemjernim sve koji govore da nije točno da je Za dom spremni njihov pozdrav – sve je jasno. Ugledni povjesničari u svijetu i u Hrvatskoj se slažu oko toga. Veći je problem što dužnosnici pjevaju ustaške pjesme, imaju Pavelićevu sliku na zidu… Priče da Za dom spremni iz 91. nema veze s onim iz 41. je totalna laž. Oni koji su ga uveli, bili su ponosni što to potječe od Pavelića.”
Dotaknuli su se potom izjave ministra zdravstva Milana Kujundžića koji je istaknuo kako nitko iz njegove obitelji nije bio u partizanima.
“Kad Kujundžić govori da nitko njegov nije bio u partizanima, to je loše. Ljudi u partizane nisu išli da bi radili zločine, nisu osnivali logore u ratu, nisu se borili za komunističku Hrvatsku. I partizani su činili zločine, ali oni su ginuli protiv fašizma i za ravnopravnost među narodima. Njih smo pretvorili u zločince, srušili spomenike… Taj pokušaj izjednačavanja nema veze.”
Sve žrtve zaslužuju pijetet, zaključio je i dodao kako smatra da se previše pažnje posvećuje žrtavama komunizma.
“Ne smiju žrtve komunističke vlasti postati opravdanje za ustaške žrtve ili bilo koje druge. Teroristi 60-ih i 70-ih, koji su trovali vodovode ili otimali avione, postali su patrioti i domoljubi, a i sami su se nazivali teroristima, tako su ih svi zvali, a mi ih zovemo herojima”, rekao je Klasić.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad