U protestima u Americi učestvuju i doseljnici porijeklom sa Balkana, a posebnu perspektivu u ovim događajima imaju oni čiji su partneri - Afroamerikanci. Za Glas Amerike svoje viđenje protesta iznosi Snežana Ranđelović-Brown, slikarka koja živi na američkom jugu.

“Živim već 11 godina u New Orleansu i nekako ga smatram svojim. Inače sam porijeklom iz Srbije. U New Orleansu živim sa svojim sinom, šestogodišnjakom, koji je dijete iz mješanog braka, njegov otac je Afroamerikanac, tako da nas je to dovelo dovde, da sam aktivno uključena u ove proteste”, priča Snežana Ranđelović-Brown.

Kako kaže, u prvim godinama života u Americi uživala je u blagodetima New Orleansa i nije jasno prepoznala rasizam dok nije dobila sina.

“Bila sam okružena internacionalnim studentima, i pomalo zatvarala oči na sve to, iako je doprlo negdje do mene. Ali to samo govori o nekoj našoj bjelačkoj privilegiji, ja sam bila u situaciji da zbog boje kože ne osjetim to, dok studenti i ljudi koji se nađu u Americi, a drugačije su boje kože – to osjete istog trenutka. Rasizam sam osjetila malo kasnije, kada sam dobila sina čiji je tata Afroamerikanac.

U tom trenutku trenutku počinjem da shvatam da ljudi sa čuđenjem doživljavaju to da smo on i ja druge boje kože. Što je stariji sve su uočljivije te situacije. Kada imate malu bebu, svi reaguju: lijepa, slatka beba. Ali kada već imate dječaka, koga ovdje smatraju za Afroamerikanca, počinjete da uviđate da tu postoji neki drugačiji pogled. Dobija komentar koji sam jako tužna da čujem – kada neko prokomentariše da on ima sreće što sam mu ja mama. Pa zašto? Zato što sam ja bijela? To je jedna sistematska nepravda, da ljudi, ne razmišljajući, vjerovatno iz najboljih namjera, govore i rade neke stvari ne shvatajući koliko je to jedna sveprožimajuća nepravda”, kaže Snežana Ranđelović-Brown.

Opširnije pročitajte na portalu Glas Amerike.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad