Srbija se posljednjih sedmica suočava sa do sada nezabilježenim talasom ilegalnih migracija koji traje i za sada nema naznaka da će u skorije vreme splasnuti. U specijalnoj emisiji TV N1 o "azilantskoj krizi", gosti su se saglasili da je situacija ozbiljna, ali da ograde i zidovi nigdje nisu zaustavili migracije.

Kamere naše televizije već danima u Preševu bilježe dramatične scene – stotine ljudi koji stoje u redu kako bi se registrovali i bili prebačeni u kamp gde će dobiti hranu i vodu. Među njima je veliki broj žena i dece, jer na putu ka Evropskoj uniji, kroz Srbiju sada prolaze čitave porodice.

Za to vrijeme, Mađarska je završila prvih probnih 150 metara ograde, koju planira da izgradi duž 175 kilometara granice sa Srbijom.

Novinarka N1 Gordana Bjeletić, koja svih ovih dana prati situaciju u Preševu, kaže da je na hiljade ljudi prošlo kroz taj grad, da su mnogi od njih imali novca, ali da veliki broj ipak nije… “Vidjela sam majku sa bebom od 20 dana, koja nije imala mlijeko za nju, vidjela sam čoveka od 40 godina koji je zaplakao kad je dobio sendvič – radilo se o doktoru”, priča. Ona kaže da migranti u Preševu dobijaju pomoć, ali da je njima potrebno mnogo više.

Novinar Miodrag Sovilj, koji izvještava ovih dana sa sjevera Srbije, iz Subotice i okoline, navodi da je probni dio ograde završen.

Cijela priča oko migranata u Mađarskoj se svodi samo na brojke i kako Vlada u Budimpešti kaže – koliko košta najezda migranata, navodi Sovilj. Čini se, kako dodaje, da nedostaje emocija prema njima. Trenutno je problem temperatura, ali je veći problem nedostatak sistemske brige o ovim ljudima.

Sovilj priča da, paradoksalno, Crveni krst nije smio zimus da im pomaže jer svoju djelatnost obavljaju na temeljima pravne države, a ti ljudi su tu nelegalno. Oni su ovde prepušteni sami sebi, dodaje.

Najveći broj ljudi dolazi iz Sirije, te shodno tome govori se prije svega o izbjeglicama koje je potrebno zaštititi, kaže Miroslava Jelačić iz Grupe 484, koja se bavi razvojem migracione politike.

Ljubinka Mitrović iz UNHCR-a kaže da je terminologija veoma važna, jer kad govorimo o izbjeglicama govorimo i o određenom tretmanu koji država mora da ima. Ona navodi da se najviše radi o ljudima iz Sirije, Iraka, avganistana, Somalije, Eritreje…

Ivanišević: Već brinemo zbog zime

Nenad Ivanišević iz Ministarstva za rad i socijalnu zaštitu, inače član Radne grupe za rješavanje problema mješovitih migracionih tokova, kaže da su se potrudili da maksimalno reaguju, da se ljudima pruži maksimalno što je moglo, ali da je  najava zida pokrenula jedan stampedo ljudi.

“Moje iskustvo je da ti ljudi, kad ih pitate šta im treba – kažu: da ne treba nam ništa, samo žele da ih pustimo što prije, oni  imaju željene destinacije. Mislim da smo postigli maksimum koji smo mogli da postignemo i kolege iz međunarodne zajednice su rekle da je ovo dobar primjer rada sa ovim jadnim ljudima”, kaže Ivanišević koji  se bavi migrantima između Subotice i Kanjiže.

Gerginov: Država nije pasivna

Ivan Gerginov iz Komesarijata za izbjeglice podsjeća da je Srbija ušla u azilnu proceduru 2008. i da je tada bilo 44 migranta u Koviljači, da je zatim napravljen cenatar u Bogovađi, ali da je broj migranata neprekidno rastao.

“Danas imamo pet centara za tražioce azila i 810 kreveta”, kaže Gerginov, navodeći da je ove godine stiglo 40.000 najava tražilaca azila.

“Država ne posmatra taj problem pasivno, sve što se radi moglo je i bolje, ali radimo maksimalno koliko je to moguće… Komesarijat za izbjeglice i MUP Vranje i granična policija čine sve što mogu i taj tempo je dobar”, navodi Gerginov.

Ipak kaže da bi usporavanje migracionog toka dovelo do brojnih problema, a i između ostalog i do rasta cijena koje naplaćuju trgovci ljudima.

“Nama se može zamjeriti što nemamo integracionu proceduru, ali činjenica je da Srbije nije finalna destinacija”, kaže i navodi primjer da je pitao jednog mladog stomatologa zašto ne ostane u Srbiji, i tu radi, nego ide u Njemačku, a da mu je on odgovorio: izvini, ja sam u mojoj zemlji imao tri puta veću platu.

“Treba paziti o ljudskim pravima i pomoći ljudima u nevolji”, navodi Gerginov i dodaje da Srbija ima iskustvo sa milionskim brojem izbjeglica, i da jeu tome “brend”.

Vergaš: Hrvatska prati situaciju

Mirjana Vergaš iz Komesarijata za izbjeglice u Hrvatskoj kaže da prate situaciju. Ona navodi da bi i Hrvatska, ukoliko migranti krenu preko njene teritorije, bila samo tranzitna zemlja. Kaže da migranti biraju Mađarsku, jer je to prva zemlja Šengena, i zato što mogu nastaviti put ka Švedskoj i Njemačkoj, gde su sigurno socijalna davanja veća nego u Hrvatskoj.

Hrvatska ima kapacitete, ima oko 700 mesta, navodi ona.

“Vlada je donijela odluku da će primiti 550 osoba, i javnost nije bila negativna prema tome. Nama je drago zbog toga jer je Hrvatska bila zemlja sa 500.000 izbeglica iz BiH, i imamo to iskustvo”, kaže ona. Pitanje azila je veoma važno u EU i Hrvatska poštuje pravila kao i svaka druga članica, dodaje ona.

Odnos društva prema migrantima je ključan

“Odnos društva prema migrantima jedan je od ključnih problema… Ako nemate dobru sredinu, integraciju nije moguće sprovesti u punom obimu, iako imate dobre zakone i dobru volju”, kaže Jelačićeva iz Grupe 484. Ipak, kako navodi, primjetna je promena i da mediji drugačije izveštavaju o ovoj temi. “I primajuće sredine su mnogo bolje danas”, dodaje ona.

Gordana Bjeletić prenosi da niko nije ravnodušan prema migrantima u Preševu,  da su ljudi spremni da pomognu, ali se možda i, s druge strane, boje. “Ipak, niko im nije uskratio pomoć, ljudi im donose vodu i hranu, neki iz okolnih kuća kod prihvatilišta su im izbacivali crijeva da se rashlade po vrućini”, navodi novinarka N1.