Usred dramatičnih političkih, ratnih, javnozdravstvenih i ekonomskih okolnosti, srbijanska javnost raspravlja o uvozu spermatozoida i jajnih ćelija, i to na dramatično nestručan način, ocjenjuje za portal N1 bioetičar i predsjednik Pokreta Novi 6. oktobar Vojin Rakić, reagujući na “kolekciju proizvoljnih tvrdnji koje se iznose o uvozu jajnih ćelija i spermatozoida u Srbiju”.

„Oglašavamo se i u ime Novog 6. oktobra i u ime Centra za bioetičke studije – kako jednog dana članovi imenovanog Pokreta i naučnog instituta ne bi sebi zamjerali što nisu reagovali kada su se u Srbiji dešavale sa bioetičke tačke gledišta gotovo nepojmljive stvari“, ističe Vojin Rakić, koji je osnivač i direktor Centra za bioetičke studije.

Navodi da „teza o očuvanju ‘čistog srpskog genoma‘, šta god on bio, nije toliko ‘fašistička eugenika‘ koliko je besmislica“.

„Klasična eugenika, koju su radikalizovali Hitlerovi nacisti, podrazumeva da država propisuje kako treba da nam izgleda potomstvo (na primjer, visoki i plavi, uz sterilizaciju i/ili ubijanje onih koji ne zadovoljavaju te kriterijume) i ona naravno jeste moralno nakaradna”, naglašava Rakić.

„Liberalna eugenika“, s druge strane, čiji je rodonačelnik je Nikolas Ejgar, ostavlja roditeljima mogućnost da biraju potomstvo i to, na primjer, putem predimplantacionog skrininga, napominje Rakić.

„Taj tip eugenike ne može se lako moralno diskvalifikovati, jer država ne propisuje kakvo potomstvo građani moraju da imaju. Uvoz jajnih ćelija i spermatozoida, načelno, također nije etički sporan. Gotovo polovina Srba ne živi ni u Srbiji, ni u okolnim zemljama. Svoj genetski materijal su, dakle, već ‘mješali‘, a i dalje ‘mješaju‘ sa ljudima koji nisu Srbi“, konstatuje Rakić.

„Suština nije u jajnim ćelijama, već u parama“

Rakić postavlja pitanje da li je pametnije plaćati strancima velike novčane iznose da bi ovdje donirali svoje reproduktivne ćelije ili je razumnije da država „za znatno manji novac“ motiviše građane Srbije da doniraju svoje reproduktivne ćelije.

„Jedino (bio)etičko pitanje je što takvog pitanja i nema. U pitanju je zamajavanje već zamajanog naroda: sve se to radi da oni koji bi trgovali inostranim reproduktivnim ćelijama, a zatim i iznajmljivanjem materica naših žena (jer mora u nečemu plod i da raste) napravili još jedan dobar biznis na račun ovog naroda. Drugim riječima, suština nije u ćelijama, nego u parama. Moraju se još više bogati obogatiti i siromašni osiromašiti. A narod svojim parama plaća uvoz onog što već ima u izobilju i što može čak i da izvozi“, zaključuje Rakić.

Osim toga, dodaje Rakić, sam koncept južnoslovenskog, a naročito srpskog DNK specijalne „čistoće“ potpuno je besmislen.

„U genetici postoji odavno usvojen koncept heterozisa, prema kome potomstvo nasljeđuje najbolje i superiorne osobine kombinacijom (“ukrštanjem”) nasljednih osobina veoma različitih roditeljskih komponeti. Drugim riječima, što različitiji „strani DNK“, to će potomstvo imati veću vjerovatnoću sticanja superiornih osobina koje roditelji nisu imali – za razliku od ukrštanja u bliskom srodstvu i na malim izolovanim prostorima (takozvani fenomen ostrva) kada se povećava vjerovatnoća akumulacije recesivnih mutacija, bolesti i degeneracije kod potomačkih generacija“, tvrdi Rakić.

Ipak, smatra da nema medicinskog razloga ili bilo kakvog javnog interesa za uvoz reproduktivnog genetskog materijala jer u Srbiji, kako kaže, postoji dovoljan broj spermatozoida i jajnih ćelija koji njihov uvoz čini potpuno izlišnim.

„Jajne ćelije i spermatozoidi, bilo domaće ili inostrane proizvodnje, neće riješiti pitanje nataliteta u ovoj zemlji. Problemi su mnogo složeniji, a uzrok jednostavan: ova država je nepoželjna da bi se u njoj ostalo i da bi se u njoj rađala djeca. Osim toga, u Srbiji već postoji specijalna banka reproduktivnih ćelija, ali prazna. Kažu da je prazna zato što nema donora“, ističe sagovornik portala N1.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad