Nedavno televizijsko emitovanje filma "Otac" reditelja Srđana Golubovića, aktuelizovalo je priču o "stvarnom ocu" Đorđu Joksimoviću (50) iz Kragujevca, koji se skoro šest godina bori za starateljstvo nad tri maloljetne kćerke i njihov povratak iz hraniteljske porodice. Slučaj ovog oca, uzdrmao je cijelu Srbiju, a u preispitivanje svih okolnosti koje su dovele do oduzimanja djece, uključila su se nadležna ministarstva i zaštitnik građana.

Đorđe za Nova.rs sa optimizmom kaže, da su se sada stvari pomjerile sa „mrtve tačke“ i da prvi put nazire kraj svojoj agoniji.

„Za samo sedam dana, izdešavalo se mnogo više stvari, nego u prethodnih šest godina u mojoj borbi da povratim djecu“, kaže nam Đorđe, koga novinarka Nova.rs u nedjelju zatekla u blizini jedne fotokopirnice u Kragujevcu.

Objašnjava da je kopirao svu dokumentaciju i „prepisku“ sa kragujevačkim Centrom za socijalni rad, koju će njegov pravni tim, koliko sutra ujutru, „na ruke“ dostaviti zaštitniku građana Zoranu Pašaliću, sa kojim se sastao prije nekoliko dana.

O susretu sa zaštitnikom, ovaj izmučeni otac, govori kao o „novoj nadi“ koja se u njemu rodila, jer ga je poslije mnogobrojnih odbijanja iz institucija kojima se obraćao „konačno neko saslušao“.

„Ovo je bio drugačiji razgovor od svih koje sam do sada vodio. Gospodin Pašalić mi je rekao da će preispitati cijeli slučaj. To je prvi put da mi neka institucija ne obećava nešto, već najavljuje da će izvršiti kontrolu i uraditi sve što je u domenu njihovog posla. To mi je dalo novu snagu“, sa olakšanjem priča Đorđe, prisećajući se svojih ranijih razgovora u institucijama, koji su se, kaže on, uvijek završavali obećanjima.

„Skoro šest godina dobijao sam samo obećanja, čak i iz samog vrha države. Govorili su mi ‘to je završen slučaj, bit će ti vraćena djeca .. pa, onda.. evo, za mjesec – dva i djeca će biti sa tobom..’ i tako svaki put. A moja agonija je postajala sve veća, nisam više znao kome da se obratim, izgubio sam povjerenje u cijeli sistem“, priča ovaj otac.

U martu ove godine, bit će punih šest godina kako Đorđe Joksimović tumara po lavirintu sastavljenom od hodnika, sudnica i čekaonica u pravosudnim i socijalnim institucijama. Najviše zamjerki ovaj otac ima na rad kragujevačkog Centra za socijalni rad i bivšeg direktora, koji je, kaže, godinama ignorisao njegovo podnošenje zahtjeva i molbi da mu se vrate djeca.

„Podnio sam preko 130 zahtjeva za ovih šest godina. Ispunjavao sve što su od mene tražili, obezbijedio posebnu sobu za djevojčice, kupatilo… Imam i posao na neodređeno vrijeme. To je bio i posljednji zahtjev. Sve sam ispunio, ali je i dalje moj slučaj tapkao u mjestu. Centar je jednostavno sve ignorisao“, jada se Đorđe i iznosi sumnju da je u njegovom slučaju Centar za socijalni rad „postupao mimo zakona“.

Zbog toga najavljuje da njegov pravni tim priprema tužbu protiv kragujevačkog Centra, bivšeg direktora i pojedinih službenika, koju će podnijeti Višem sudu u Beogradu. On je uvjeren da su mu postupcima Centra, neosnovano uskraćena roditeljska prava.

„Ja sam na sudu prošao sva vještačenja i dobio sam nalaz vještaka da sam zdravstveno i psihički sposoban da se brinem o svojoj djeci. Centar to jednostavno nije uvažio, ne znam iz kojih razloga. Ja samo želim da vratim djecu i da se sazna istina“, priča ovaj otac.

Centar za socijalni rad iz Kragujevca, u martu 2015. godine smjestio je djecu u hraniteljsku porodicu, zbog nemogućnosti da se biološki roditelji brinu o njima. Navodno je, prema svjedočenju komšije, nevjenčana supruga Đorđa Joksimovića i majka djevojčica, viđena kako u obližnjoj reci pokušava da udavi djecu. Prema prijavi Centra, majka je odmah smještena na Psihijatrijsku kliniku i od tada se nalazi na liječenju u jednoj ustanovi.

Đorđe negira da je njegova supruga pokušala da udavi djecu, ali kaže da je imala psihički slom i dodaje da se navodi iz presude, u kojima se kaže da porodica „ne može da se stara o djeci“ odnose na suprugu, a ne na njega. Od početka je tvrdio da može da brine o djevojčicama i zbog toga je krenuo u borbu za povratak svoje djece.

Živim za dan kada ću vratiti kćerke

Kada je prije šest godina Đorđe Joksimović iz Kragujevca krenuo pješke do Beograda, kako bi nadležnima u Vladi Srbije podnio molbu da mu se vrate djeca, dobio je, kaže, samo „jalova obećanja“. Uporan u borbi da vrati kćerke, pješačio je još tri puta, a od obećanih „mjesec – dva“ za koliko su rekli da će mu biti vraćena djeca, njegova agonija se produžila na godine.

„Meni je svaki dan isti, samo borba, borba i borba… Prestao sam da brojim vrijeme, samo živim za dan kada ću konačno vratiti kćerke“, podvlači Đorđe i dodaje da se situacija „malo promijenila na bolje“, poslije snimanja filma „Otac“ i promene rukovodstva u kragujevačkom Centru za socijalni rad.

Sada, kaže on, može da viđa djecu svake druge subote i svake druge srijede, ali dodaje da mu je najviše žao što djevojčice još uvijek ne mogu da prenoće kod njega, u sobi koju je opremio za njih.

„One su već stekle drugare u naselju gdje živimo, zavoljela su ih djeca iz komšiluka i vidim da su sretne kad dođu. Srce mi se steže kad uvečer, pospane, moram da ih vraćam u Topolu kod hraniteljske porodice“, priča Đorđe dok pokušava da sakrije suze.

Ipak, na licu ovog očajnog čovjeka, kome je uskraćeno pravo da svakodnevno bude sa djecom, zatitra ponosni osmjeh kada govori o kćerkama.

„Dobri su đaci.. vrijedne su … ne mogu da se požalim“, prekida Đorđe rečenicu na pola i guta knedlu, pa nastavlja objašnjenjem, da se u hraniteljskoj porodici „lijepo brinu o njima“.

„Sa hraniteljima imam korektan odnos, dobri su ljudi, ali ipak … roditelj je roditelj.. I djeca i ja želimo da se ovo već jednom završi i da budemo zajedno“, zaključuje Đorđe i dodaje da se djevojčice redovno čuju i sa majkom, koja je na liječenju u jednoj ustanovi zbog psihičkih problema.

Država: Interes djece je prioritet

Poslije televizijskog emitovanja filma „Otac“ u slučaj oduzimanja djece Đorđu Joksimoviću aktivno se uključilo Ministarsvo za brigu o porodici, kao i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Ministar za brigu o porodici i demografiju Ratko Dmitrović izjavio je da će „uraditi sve što može da djeca iz ove porodice imaju normalno djetinjstvo“, uz pojašnjenje da „život nije film“.

U saopštenju tog ministarstva se navodi da je ministar razgovarao sa direktorom kragujevačkog Centra za socijalni rad i ljudima bliskim porodici Joksimović, te da „sve što se u ovom slučaju preduzima od strane nadležnih institucija, ima za cilj dobrobit djece“.

„Slučaj Joksimović je daleko od mozaika koji je o tome složen u javnosti. Ne treba niko nikoga da osuđuje i krivi, činjenice i istine moraju da se poštuju. Koliko god bile teške i neprijatne. Ovdje nema krivaca, a sve što se čini, čini se zbog djece“, saopštio je ministar Ratko Dmitrović.

Ministarka za rad zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Darija Kisić Tepavčević, također je izjavila da je interes djece od prioritetnog značaja, te da je obavijestila zaštitnika građana da je Ministarstvo zatražilo cijelokupnu dokumentaciju o oduzimanju djece, od Centra za socijalni rad ‘Solidarnost’ iz Кragujevca.

„Centar je obavijestio Ministarstvo o svim preduzetim radnjama od 2015. godine do danas na ovom slučaju i iste potkrijepio svom potrebnom dokumentacijom, koju je ministarstvo predalo zaštitniku građana na dalje postupanje“, navodeno je saopštenju Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.