"Dobro večer. Molim roditelje dječaka da porazgovaraju sa svojom djecom o današnjem ponašanju u svlačionici poslije časa fizičkog. Pjevanje pjesme 'Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji' je u školi najstrože zabranjeno. Razumem da vjerovatno ni ne znaju šta to znači, ali ih to ne opravdava". Ovo je prije neki dan u Viber grupi roditelja napisala jedna nastavnica iz novosadske osnovne škole, dodajući da su neki đaci odmah "priznali i rekli da su pogriješili sa tim pjevanjem", dok su drugi negirali da su u tome učestvovali.

„Svako od njih najbolje zna da li je pjevao ili ne. Oni su još uvijek djeca, takve teme nisu za njih i zajednički nam je zadatak da ih učimo i vaspitavamo, da objasnimo zašto je nešto loše i da toga oni budu svjesni“, napisla je nastavnica roditeljima.

Ova nastavnica je samo jedna od mnogobrojnih u Srbiji koja se sa ovakvim situacijama u školi i školskom dvorištu susreće sve češće.

Ona je odreagovala i takvih je nadamo se većina, ali ima i onih koji preko toga pređu, baš kao što uradi i većina građana kad na ulici prođe pored grupe huligana koji uzvikuju ovakve ili slične uzvike koji se smatraju krivičnim djelom izazivanja rasne, nacionalne, vjerske ili druge mržnje i netrpeljivosti ukoliko ih skandira osoba starija od 18 godina.

"Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji!"

Trenutno u Beču... pic.twitter.com/fotuwC2xGK

— Filip Popović (@PopFilip) December 2, 2022

U slučaju pomenutih dječaka u školi kazne mogu biti usmene, ako im ih neko izrekne ili bar ukaže da je takvo ponašanje neprimjereno.

Skandiranje „ubij, zakolji da Šiptar ne postoji“ u svlačionici škole za Marka Milosavljevića iz Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji, organizacije koja dugi niz godina organizuje susrete mladih širom regiona, nažalost je očekivano.

„Ukoliko predstavnici vlasti pogrdno nazivaju Albance ‘Šiptarima’ ili ‘terorističkim ološem’, a poručuju ljudima koji bježe od rata i siromaštva da Srbija ‘neće biti parking za migrante’ onda se vrlo lako diskriminatorske prakse, rasistički istupi i generalno nasilje normalizuje i podstiče“, rekao je za portal N1 Milosavljević.

Upravo su Albanci, uz Hrvate, manjina prema kojoj mladi u Srbiji imaju najnegativnije stavove, a kao novina pojavljuju se i migranti, pokazalo je istraživanje CEPORE – Centra za pozitivan razvoj djece i omladine. Negativno su okarakterisani i Romi i pripadnici LGBT populacije.

Istraživanje je obuhvatilo 465 učenika osnovnih i srednjih škola u beogradskoj opštini Vračar na teme kulturalne osjetljivosti i stavova prema diskriminaciji i posljedicama govora mržnje.

„Mladi i dalje imaju polarizovane stavove. Naši rezultati pokazuju da od 20 do 40 posto učenika ispoljava stavove koji pogoduju diskriminaciji – smatraju da u školama ne treba da se uči o LGBT+ zajednici, da se manjine previše žale na diskriminaciju u Srbiji, ne žele da stupaju u veze sa ljudima drugih kultura niti da uče više o njima u školi”, navodi Lidija Bukvić iz CEPORE.

Istovremeno, istraživanje pokazuje da veliki udeo mladih, 70 posto, smatra da “svako treba da ima svoj životni stil, religijska uvjerenja i seksualne izbore, čak i ako ih to čini drugačijim od ostalih, kao i to da je upoznavanje različitih od nas izuzetno vrijedno.“

Za Lidiju Bukvić ovakvi polarizovani stavovi mladih su očekivani jer „odrastaju u društvenom kontekstu u kome su i sami nerijetko u prilici da osjete da ne mogu adekvatno da ostvare svoja prava, tako da nije iznenađujuće da se osjete ugroženo kada se skreće pažnja na prava drugih grupa”.

“Oni tada subjektivno doživljavaju da su sada prava tih „drugih“ iznad njihovih. I to je ono što je rizik za razvoj diskriminatorskih stavova i za dalje udaljavanje mladih jednih od drugih”, kaže Bukvić.

Bukvić smatra da je izuzetno važno što mladi “prepoznaju značaj slobode izbora i što se zalažu kako za svoju, tako i za tuđu slobodu u pogledu odabira životnog stila, partnera i slično”, te da bi na tom polju trebalo sa mladima raditi.

Naši sagovornici saglasni su da je obrazovanje jedan od ključnih faktora kroz koje bi mladima trebalo približiti drugog i drugačije i razvijati toleranciju. Jedan od načina je, prema riječima Marka Milosavljevića iz Inicijative mladih, ponuditi alternativni obrazovni program, kao što je književni festival „Na pola puta“ iz Užica, „kroz koji je moguće podstaći preispitivanje, radoznalost i kreativnost kao smjernice ka kreiranju otvorenijeg i pluralnijeg društva“.

Lidija Bukvić iz CEPORE smatra da je važno mladima „pristupiti sa više „frontova“ da u sigurnom ukruženju istraže ove teme i steknu nova iskustva i različitost u društvu sagledaju kao vrijednost, a ne kao prijetnju.

„Svako iz svoje uloge ovome može doprinijeti – mediji kroz izvještavanje i raznovrsne pozitivne kampanje, zakonodavci kroz dalje unapređenje pravnog okvira koji mladima omogućava da se njihova prava zaista ostvaruju, svi stručnjaci koji rade sa mladima tako što će im u praksi i pokazati kako izgleda kada se poštuju i njeguju prava svih, a i svi mi drugi – tako što čemo u našim privatnim i profesionalnim životima biti ti pozitivni modeli koji pokazuju na koji način možemo ne samo živjeti u miru sa različitošću, već i na koji način različitosti možemo gledati i koristiti kao snage na koje se oslanjamo i koje nas povezuju“, zaključuje Bukvić.

Ono što je proteklog vikenda mladima u Srbiji, ali i širom regije između ostalog ponuđeno je i kako selektor reprezentacije Srbije Dragan Stojković Piksi psuje „šiptarsku“ majku, a navijači reprezentacije Srbije u Beču, kako se moglo vidjeti na društvenim mrežama, skandiraju isto što i dječaci poslije fizičkog u svlačionici jedne novosadske škole „Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji“.

Policija u Beču zvanično je potvrdila da su snimci autentični te da su preduzeli mjere iz svoje nadležnosti.

U Srbiji na ovakva i slična skandiranja policija ne reaguje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad