K. K., dječak ubica koji je 3. maja u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" počinio stravičan masakr i ubio devet školskih kolega i zaštitara, već gotovo dva mjeseca se nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i mladež, na posebnom odjelu, ali doktori koji su s njim u kontaktu ne prestaje, najblaže rečeno, iznenađivati njegovo ponašanje.
Na Klinici su u prethodna dva mjeseca obavljena razna psihološka vještačenja kako bi stručnjaci pokušali proniknuti u um K. K. kako bi, između ostalog, barem pokušali shvatiti što ga je potaknulo na stravičan zločin, ali i da ustanove je li davao znakove koje su ljudi iz njegove najbliže okoline trebali primijetiti.
No, kako navodi Blic, pozivajući se na dobro obaviještene izvore, doktore koji su imali kontakt s dječakom puno je više šokiralo njegovo svakodnevno ponašanje. A poseban dojam na njih ostavilo je navodno pet stvari.
Ne pokazuje nikakvo kajanje
K. K., nakon što je odveden u Kliniku, nije pokazivao baš nikakve znakove kajanja zbog zločina koji je počinio, iako je lišio života školske kolege iz svog i drugih razreda, ali i zaštitara s kojim je bio u prilično bliskom odnosu pa je čak, kako je utvrđeno tokom istrage, razmjenjivao s njim SMS poruke.
Prema teoriji ‘oca psihoanalize‘ Sigmunda Freuda, etička komponenta nečije osobnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na temelju kojih se ponaša jest superego. Superego se razvija isključivo tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom ‘upija‘ moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontrolira agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivnju ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se iskupi za počinjene greške. Kod dječaka ubice K. K. ništa od toga, kako piše Blic, navodno ne postoji.
Roditelji ga ne zanimaju
K. K. od samog početka nije tražio nikakav kontakt s roditeljima, već se o njima raspitivao samo u kontekstu hoće li ga oni ‘izvući‘ iz te ustanove. Izvor Blica dobro upoznat sa slučajem, kako se navodi, ranije je isticao da je u svim postupcima K. K. upadljivo to što misli isključivo na sebe.
“On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Primjerice, kada pita kada će njegova porodica nešto poduzeti (u vezi njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već da će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistva imao manje od 14 godina i prema srbijanskim zakonima ne može biti kazneno odgovoran za počinjeni zločin)”, rekao je sagovornik Blica.
Jedino je još nepoznat njegov odnos s mlađom, desetogodišnjom sestrom, s kojom je dijelio sobu i provodio najviše vremena, a nadležni bi o tome trebali nešto saznati nakon što bude ispitana sama djevojčica.
Traži da ga se oslobodi
Opisujući stanje dječaka samo nekoliko dana od masakra, izvor Blica navodio je da K. K. smatra i da se ponaša kao da je pitanje trenutka kada će izaći s Klinike, odnosno kada će biti slobodan. Dječak ubica je po svemu sudeći bio uvjeren da se to trebalo dogoditi u prvih nekoliko dana, a kako je ranije objavljeno, tokom istrage je utvrđeno da je on detaljno istraživao može li i kako biti kažnjen s obzirom da u trenutku jezivog zločina nije imao napunjenih 14 godina.
Međutim, kako su šanse da bude oslobođen gotovo nikakve, kako navodi Blic, dječak se osilio do te mjere da je svakodnevno počeo zahtijevati da bude pušten na slobodu tvrdeći da “nema više razloga da boravi u bolnici”.
Tvrdi da je ‘potpuno normalan‘, ali promijenio je ponašanje
K. K. svakodnevno postavlja pitanja poput “da li danas izlazim”, a kako vrijeme odmiče i kako shvaća da on toga nema ništa, počeo je inzistirati na odgovoru zašto je u ustanovi kada je s njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “kad je normalan”.
No, u posljednje vrijeme, dječak je počeo iskazivati niz promjena u ponašanju. Izležavanje i opuštanje zamijenio je šetanjem po sobi i dijelu ustanove u koju je smješten. Kako otkriva izvor Blica, dječak je počeo burno reagirati na male, gotovo beznačajne povode ili čak i bez povoda.
“Iskazuje nervozu i riječima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahtijeva. No, uvijek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavlja vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz vanjskog svijeta ga ne zanimaju. Njegova nervoza nije povezana s bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam”, rekao je izvor.
Ipak, i pored toga što inzistira da je s njim “sve u redu”, doktori su sigurni da postoji opasnost od ponavljanja istog, sličnog ili još surovijeg djela.
Vjeruje da je popularan
Doktorii koji su u svakodnevnom kontaktu s K. K. posebno je šokiralo što se od prvog dana kada je došao na Kliniku zanimao za to kakav je odjek u javnosti ostavio njegov stravičan zločin i kakve su reakcije u školi “Vladislav Ribnikar”, ali i izvan nje.
Kako je ispričao izvor dobro upoznat sa slučajem, navodi Blic, njegova očekivanja išla su dotle da će se ljudi okupiti ispod njegovog prozora i skandirati njegovo ime.
No, evidentno je, piše Blic, da je do promjene njegovog ponašanja posljednjih sedmica došlo, između ostalog, i zbog toga što je shvatio da nije postao nikakav heroj, kao što je možda u jednom trenutku umislio.
Kako u trenutku kada je počinio stravičan zločin nije imao napunjenih 14 godina, K. K. nije mogao biti pritvoren niti kazneno odgovarati, već je jedini način da bude izoliran od svijeta bilo njegovo smještanje u neku zdravstvenu ustanovu zatvorenog tipa.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!