Igor Jurić, osnivač Fondacije "Tijana Jurić", napisao je na svom Facebook profilu da je mislio da je dobar čovjek dok, gostujući u "Utisku nedelje", nije upoznao Slobodana Negića, oca djevojčice koja je 3. maja stradala u zločinu u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
Jurić, je, podsjetimo, 2014. godine ostao bez kćerke Tijane, koja je oteta i ubijena.
Njegov status, posvećen sličnoj borbi i bolu još jednog oca – u nastavku prenosimo u cjelosti.
“Mislio sam da sam dobar čovjek. Dok nisam upoznao Sofijinog tatu, Slobodana. Upoznali smo se tako što smo se zagrlili i zajedno plakali, jecali i u tišini, ne govoreći ništa tješili jedan drugog. A onda je Slobodan, prekinuo tišinu i tiho izgovarao ono, što već svi znamo : ”Igore, meni moja Sofija toliko nedostaje…”
Slobodan je sa drugim roditeljima stradale djece u Ribnikaru i Mladenovcu, postao dio jedne velike porodice. Porodice gdje više nisi Slobodan već Sofijin tata, baš kao što ja nisam Igor već Tijanin tata. Tako mi se obraćaju ljudi koji me prepoznaju na ulici. “Da li ste Vi Tijanin tata”? “Da, jesam…”
Tada te u trenutku preplave dva osjećanja, jedno je ogroman ponos, drugi je ogromna tuga. Tako će nastaviti živote Slobodan, kao i svaki drugi roditelj koji je u ovoj strašnoj tragediji izgubio one zbog kojih ovaj život zapravo ima smisla.
Neizmjerno sam tužan i neizmjerno srećan što sam upoznao Slobodana. Znam da ću imati od koga da se učim dobroti. Znam uz koga ću moći da ćutim. Znam ko će me razumjeti. Isto toliko, žarko želim da zagrlim i isto tako ćutim sa svakim roditeljem koji će ispričati svoje priče, o svojoj stradaloj djeci. I tek ćemo plakati kada se njihove priče spoje sa Slobodanovom. Tek tada ćemo početi shvatati koliko je zapravo ovo veliki gubitak za sve nas. Bar se nadam da zaista hoćemo.
Slobodan nam je svima dao zadatak, da na ovu količinu ljubavi i dobrote, koju je on pružio nama, odgovorimo isto. Da svoje bližnje bolje razumijemo, volimo i poštujemo. Ali ne samo bližnje. Samo dobrota i ljubav može zaliječiti ovu veliku ranu i nasilje oko nas. Baš ona dobrota kakvu moj Sloba nosi u sebi, u svom ogromnom srcu.
I zato, zbog Sofije i njenog tate, zbog sve druge stradale djece i njihovih roditelja, razmislite kako razgovarate sa svojom i tuđom djecom, sa svojim prijateljima, svojom rodbinom, poznanicima i onima koje ne poznajete. Da svako od nas bude bar mali ako već ne može veliki Slobodan Negić. To dugujemo svakom stradalom djetetu u ovoj nezapamćenoj tragediji.
I neka to krene od vas dragi narodni poslanici. Napunite skupštinu, i sa najvećim poštovanjem u tišini i primjerenim rječnikom razgovarajte o ovoj muci koja nas je snašla. Nama, roditeljima stradale djece ne znači ništa što se bijesomučno vrijeđate. Razgovarajte između sebe kako da ove tragedije preduprijedimo i spriječimo. I bar dok su sjednice posvećene ovoj tragediji, pokušajte svi da budete bar na kratko, Slobodan Negić.
Ja ću pokušati da naučim da budem dobar kao on. Znam da je to gotovo nemoguće ali pokušaću. Pokušajte i vi.
Zbog Sofije i svakog drugog stradalog djeteta.
Sofijin tata, Slobodan Negić. Oličenje dobrote.”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!