Prošla je tačno godina dana od masovnog ubojstva koje je počinio trinaestogodišnji K.K., koji je u beogradskoj školi iz vatrenog oružja ubio devetero svojih vršnjaka i školskog čuvara, a ranio još pet učenika i profesoricu.

Blic je pisao kako je dječak tijekom ispitivanja ispričao i da je na ideju da ubija po svojoj školi Vladislava Ribnikara u Beogradu dobio kada je gledao dokumentarni film u kojemu se spominjalo masovno ubojstvo.

Izjavio je kako je nastavio na internetu pretraživati pojmove na temu pucnjava i ubojstva, i analizirao što su napadači radili i gdje su, uvjetno rečeno, “griješili” prilikom izvršenja svojih užasnih zločina.

“Jučer je izjavio da se kaje zbog ubojstava. Nije želio vidjeti fotografije učenika iz škole koje je ubio i u objašnjenju je rekao da mu je neugodno”, rekao je u srpnju prošle godine izvor Blica.

Optužnica: Umirivali su ga krikovi

Optužnica podignuta protiv oca dječaka uključuje i kaznena djela za koja su osumnjičeni dječakova majka te predsjednik streljačkog kluba Ratko I. i instruktor u streljani. Optužnica je napisana na 267 stranica, dok samo uvodni dio, u kojem se opisuju počinjena kaznena djela, ima 14 stranica.

Sumnja se da je dječak do pištolja došao 1. svibnja. Šest okvira pištolja napunio je s ukupno 92 metka i sakrio ih, a roditelji nisu primijetili da nema oružja i streljiva. Tako je dječak 3. svibnja oružje i streljivo prebacio u ruksak i ponio ga sa sobom u školu. Ušavši u prizemlje škole, dječak je prvo ispalio 16 metaka koji su pogodili zaštitara škole, zatim dvije učenice koje su sjedile za dežurnim stolom, kao i još jednu učenicu koja je bila ispred klavira.

Potom je nastavio hodnikom do kabineta povijesti, gdje su se nalazili profesor povijesti T. S., učenik povijesti D. P., kao i 23 ozlijeđena maloljetna učenika VII/2 razreda u koje je ispalio ukupno 45 metaka u vremenskom intervalu od 55 sekundi, a od te količine metaka samo 11 je promašio. Ondje je ubio petero djece i ranio šestero djece te profesoricu povijesti. Jedno od ranjene djece kasnije je umrlo u bolnici.

On je, kako se navodi, “zavitlao oružjem, ali je učionica mala pa je broj žrtava bio velik”.

Dječak je izjavio da se ne sjeća koga je ubio, ni krvi ni lica žrtava. Na pitanje kako se osjećao kad je pucao u svoje kolege iz razreda, rekao je da mu je bilo neugodno prvi put tog dana pucati bez slušalica za smanjivanje zvuka. Rekao je da su ga “smirili njihovi jauci i krici”, navodi se u optužnici.

Na radnom stolu dječaka ubojice na dan ubojstva policija je pronašla repliku pištolja, airsoft pušku bez okvira, neispravnu, kao i nacrt za izradu bombe. Dječak je na internetu tražio kako kupiti bombu, ali je odustao kada je shvatio da je to teško izvedivo.

Dječak, koji u vrijeme masovnog ubojstva nije bio kazneno odgovoran, odnosno bio je maloljetan, u daljnjem će sudskom postupku sudjelovati kao svjedok.

Otac vodio sina u streljanu

Dječak K. K. je uhićen istog dana nakon što je poslije zločina sam pozvao policiju i otad je pod nadzorom u posebnom psihijatrijskom odjelu za mlade, prenosi index.hr.

Policija je oca uhitila zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, nakon što je utvrđeno da je sina vodio u streljane da vježbaju gađanje, a svoja dva pištolja i streljivo za koje je imao uredne dozvole ostavio je u sefu dostupne neovlaštenim osobama.

K tomu, Viši sud u Beogradu priopćio je da su način izvršenja i težina posljedica doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti neometano i pravično vođenje kaznenog postupka.

Majčin DNA pronađen na čahuri

Na jednoj od čahura pronađeni su DNA tragovi dječakove majke. U nekom trenutku držala je metak koji je kasnije ispaljen na školu, stoji u optužnici.

Majka je izravno optužena za neovlašteno posjedovanje streljiva. Na metku je pronađen njezin DNA, a čahura je pronađena kraj vrata u kabinetu povijesti u školi u koju je dječak ušao kako bi pucao u svoje kolege iz razreda. Tužiteljstvo je tražilo da se dječakova majka osudi na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Izrečena joj je i mjera zabrane približavanja, sastajanja i komuniciranja sa sinom te je upozorena da joj može biti izrečena stroža mjera ako se zabrana prekrši.

Svjedok: Ušao je s pištoljem u ruci

Očevidac zločina, student povijesti D.P. koji se spasio tako što je iskočio kroz prozor učionice. Nova.rs je doznala što je D.P. ispričao na saslušanju pred Višim javnim tužiteljstvom.

Rekao je kako je tog dana, nakon rafalne paljbe koja se čula iz hodnika škole, vidio dijete koje je otvorilo vrata kabineta i ušlo u učionicu s ispruženom rukom u kojoj je bio pištolj. “Student sam povijesti na Filozofskom fakultetu, gdje je praksa da se tijekom studija upućujemo u osnovne ili srednje škole, obično u grupama od troje do četvero, na školsku praksu”, naveo je.

“U trenutku kada je došlo do pucnjave u školi Vladislav Ribnikar bio sam na praksi u kabinetu povijesti”, prisjetio se. Tvrdi da je taj dan u školi počeo kao i svaki drugi.

“Nastao je muk, pitali smo što se događa”

“Došao sam u školu u 07:50 – 07:55. Uobičajeno sam se pozdravio s portirom Draganom Vlahovićem. Zatim sam pričekao da mentorica, nastavnica povijesti Tatjana Stevanović, otključa kabinet i ušao s njom. Poslije nas su ušla djeca. Sat je trajao sasvim normalno prvih 35 minuta, a onda oko 08:36 – 08:37 sati začuli su se hici iz hodnika škole”, istaknuo je.

“Nismo bili sigurni odakle zvuk dolazi, pomislili smo da su u pitanju petarde. Mislim da sam čuo oko 15 hitaca s prekidima, a nakon toga je nastupila tišina 20 do 30 sekundi”, nastavio je. Kazao je kako je sjedio u posljednjoj klupi do prozora, dijagonalno od ulaza u kabinet.

“Nastao je muk, netko je možda nešto rekao, ali smo se svi pitali što se to događa. Zatim je taj dječak, za koga tada nisam znao kako se zove, otvorio vrata, vidjela se ispružena ruka s pištoljem, a torba mu je visjela s ramena do kuka. Uperio je pištolj u nastavnicu, nakon čega sam iskočio kroz otvoren prozor, ali nisam siguran da li sam tijekom iskakanja ili neposredno prije toga čuo pucanj”, napomenuo je.

“Ne znam da li je prvo pucao u nastavnicu, ali nakon što sam ja iskočio, potrčao sam prema ograđenom dijelu dvorišta i vidio da su još dva, tri dječaka iskočila i otišla na Cvjetni trg”, ispričao je D.P., koji je posvjedočio da je cijelo to vrijeme čuo mnogo hitaca.

“Kasnije sam se prisjetio da je on učenik iz tog razreda”

“Ne mogu reći koliko točno, ali su se čuli sve vrijeme dok smo trčali prema izlazu. Kada sam iskočio, čuli su se glasovi, vriska i krici. Prilikom izlaza iz dvorišta prema Cvjetnom trgu već sam uzeo telefon i pozvao policiju”, kazao je. Potvrdio je da je već prije vidio dječaka napadača.

“Napominjem da mi ništa nije posebno ostalo u sjećanju, ali sam znao da je iz tog razreda. Dva puta sam prije ovog događaja bio u tom razredu, imam bilješke sa satova. Nisam primijetio nikakav poseban odnos prema njemu ili nešto drugo karakteristično u odnosu na njega ili u vezi s njim”, naglasio je.

“U trenutku kada je dječak koji je pucao ušao u učionicu, nisam se sjetio tko je on, ali sam se kasnije prisjetio da je on učenik tog razreda, kada sam vidio njegove slike u medijima. Nisam primijetio da je nosio nešto drugo osim torbe, sjećam se da je imao crnu duksu”, naveo je mladić u tužiteljstvu.

Nije se pridružio kaznenom progonu dječakovog oca

Upitali su ga da pokaže u kakvom položaju je vidio dječaka koji je pucao. “Vrata učionice se otvaraju prema van, odnosno prema hodniku. Vidio sam da je dječak u stajaćem položaju, s potpuno ispruženom lijevom rukom u kojoj je držao pištolj i s torbom koja je visjela o njegovom lijevom ramenu i bila naslonjena na njegov lijevi kuk. Kada sam vidio ruku, bila je mirna, nije drhtala, a izraz lica je po mom mišljenju bio hladnokrvan”, tvrdi student.

Nije čuo da je dječak ubojica bilo što rekao dok je on bio učionici. “Dvije do tri sekunde nakon što je dječak ušao, ja sam iskočio kroz prozor kako bih sačuvao svoj život: Vidjevši dječaka s pištoljem u ruci, povezao sam (to) s hicima koje sam prethodno čuo”, objasnio je.

“Ono što sam čuo u odnosu na prethodne hice, prije nego što je dječak ušao u učiniocu, mogu da opišem povremeno kao pojedinačne hice, a povremeno kao hice u seriji od 2, 3 ili 4 vezana pucnja”, rekao je. Opisao je i da je katedra nastavnice bila na sredini, u vrhu srednjeg reda.

“Nastavnica je u trenutku ulaska učenika koji je pucao stajala, rekao bih ispred katedre, okrenuta prema učenicima. Sve što pamtim u pogledu ponašanja nastavnice je da se okrenula ka napadaču, ali ništa više”, zaključio je D.P. Poručio je kako se ne pridružuje kaznenom progonu dječakovog oca.