Tajna hotelske sobe broj 48 u Beogradu: Misterija koja i danas proganja

Prije tačno sto godina, u jednoj od soba novog hotela Palace u centru Beograda, dogodio se zločin kakav grad nikada prije nije vidio. Dva strana gosta - švicarski industrijalac i francuski oficir - postali su žrtve neobičnog napada koji je u noći između 15. i 16. oktobra 1923. godine doveo do zastoja u štampariji najvećih beogradskih novina.

Vijest je novinar prijavio uredniku dnevnih novina neposredno prije kraja svoje smjene – i izazvala je senzaciju. Kada su novine konačno izašle ujutro, zaplijenjene su kao nikada prije. Vijest o pucnjavi u jednom od najluksuznijih hotela u Beogradu privukla je mnoštvo na mjesto događaja, od znatiželjnih građana do policajaca, istražitelja i državnog tužioca, prenosi Nova.rs.

Zgrada je ubrzo blokirana, ali uzalud: napadač nigdje nije pronađen. Prema prvim izjavama, pobjegao je s drugog sprata kroz otvoren prozor. U sobi 48 pronađena je pustoš: muškarac u plavoj svilenoj pidžami ležao je na podu, jedva uspijevajući izustiti: "Pozovite francuskog vojnog atašea! Pozovite dr. Garniera!" Drugi je teško ranjen u lice i vrat.

Šta se desilo?

Kasnija istraga je otkrila da su sobu zauzimali Jean Iseli, industrijalac iz Züricha, i Raymond Carlier, kapetan francuske vojske. Iseli je preminuo od zadobijenih povreda. Carlier je rekao policiji da poznaje svog prijatelja još iz Prvog svjetskog rata i da su bili u Beogradu na važnoj misiji. Prema njegovim riječima, stranac je noću ušao u sobu, upucao Iselija, a zatim pobjegao kroz prozor.

Ali policija nije pronašla nikakve dokaze o skoku s drugog sprata – ni razbijenog stakla, ni otisaka prstiju. Štaviše, osoblje hotela je svjedočilo da se Carlier posljednjih dana čudno ponašao, da nije pustio svog prijatelja da ode i da je čak podmitio noćnog čuvara da ga ne budi za voz. Ali Carlier je istrajao u svojoj priči, čak je spomenuo da se radilo o napadu tajnih agenata koji su navodno pokušavali ubiti njegovog prijatelja.

Kada su laboratorijski testovi pokazali tragove arsena u hrani i čajniku, počeo se odvijati drugačiji scenario. Ispostavilo se da Iseli nije umro od prostrelne rane, već od višednevnog trovanja. Carlier je uhapšen – prema pisanju Nove.rs, utvrđeno je da je na njegovo ime u jednoj beogradskoj apoteci kupljen otrov, a u sobi su pronađeni i meci proizvedeni u Parizu.

Kada je Oto Iseli stigao u Beograd nakon bratove smrti, izjavio je: "Ako je mogao zavesti njegovu ženu, zašto ga ne bi ubio?"

Suđenje Carlieru, koje je počelo u maju 1924. godine, privuklo je ogromno interesovanje javnosti. Održano je u najvećoj sudnici u gradu, a kazne je izdavao sudski administrator. Carlier se stalno proglašavao žrtvom zavjere i na sudu se pozivao na loš prijevod. Međutim, sud ga je proglasio krivim i osudio na 20 godina zatvora.

Deset godina kasnije, u decembru 1934. godine, pomilovan je. Iz zatvora je izašao mršav, sa crvenkasto-sijedom bradom i praznim pogledom. Novinarima je ponovio svoju nevinost, a zatim je nestao bez traga. Slučaj hotelske sobe broj 48, u međuvremenu, ostaje jedna od najmisterioznijih priča iz prošlosti Beograda.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad