Više od četiri decenije australijski pjevač i pisac Nick Cave, pokušavao je da razumije prirodu Boga i seksualne želje kroz svoje iskrene, intenzivne pjesme.

Iako je Australiju napustio 1980. Cave kaže da ga Wangaratta – njegov rodni grad u jugoistočnoj državi Victoria, sa populacijom od 17.000 – i dalje “inspiriše manje više u svemu”.

“Definitivno ima ogroman uticaj  na moje pjesme”, rekao je Cave. “Ideja rijeke i otvorenog prostora i malog grada – sve to dolazi iz života u tom užasnom gradu”.

“Bilo je to grozno mjesto za odrastanje zbog opakih policajaca koji su svima zagorčavali život”, rekao je Cave u razgovoru za AFP na premijeri filma o njemu “20, 000 Days on Earth”.

Cave se iz Melbournea preselio u London sa svojim punk bendom The Birthday Party čiji je sumorni zvuk najavio gothic pokret u muzici. Njihove svirke bile su ozloglašene kao kavgadžijske, a u filmu se vidi kako neko iz publike urinira na basistu Tracyja Pewa.

Cave je na premijeri u New Yorku rekao da je njegovo australijsko porijeklo u početku bilo problem u Londonu, ali da je uspio da pronađe slobodu da se razvija kada se sa bendom preselio u Zapadi Berlin.

Britanska štampa “tada nije razumjela da australijski bend može da svira muziku koja je originalna. Mislili su da mnogo vremena provodimo sa domorodačkom populacijom”.

Cave je sa drugim bendom The Bad Seeds više eksperimentisao sa zvukom i ubacio elemente američkog bluesa u mračne pejzaže njihove muzike. Najprepoznatljivija pjesma “The Mercy Seat” je priča sa biblijskim referencama o ocu osuđenom na smrt na električnoj stolici.

I pored religioznih tonova koji se pojavljuju u većini njegove muzike, Cave je u filmu rekao da je imao “čudnu vezu sa idejom Boga”.

“U mojim tekstovima neko takvo biće postoji. U stvarnom svijetu, ne vjerujem u to. Religija me je interesovala kada sam koristio mnogo narkotika”.

Film prati Cavea tokom, naizgled, banalnog 20.000 dana njegovog života. Cave svojim Jaguarom ide kroz Brighton gdje sada živi sa suprugom, manekenkom Susie Bick i, kao da je taksista, razgovara sa putnicom na zadnjem sjedištu – Kylie Minogue, takođe Australijankom sa kojom je snimio hit “Where the Wild Roses Grow”, i koja razumije Caveov strah da će ga zaboraviti.

Film koji je premijeru imao na Sundanceu i festivalu u Berlinu, prikazuje Cavea kako dijeli pizzu sa dvojicom sinova dok gledaju nasilni film ili dok jede jegulju sa dugogodišnjim saradnikom Warrenom Elisom koji digiruje francuskim školarcima dok pjevaju jednu Caveovu pjesmu sa najnovijeg albuma.

Cave, čiji su drugi roman “The Death of Bunny Munro”  i mnoge pjesme prepuni seksa, suho svom terapeutu govori o svom prvom seksualnom iskustvu i kako mu je otac čitao Nabokovu “Lolitu”.

U filmu on govori o susretu sa Bickovom kao kulminaciji njegovog života punog “erotskih susreta”.

Iain Forsyth, koji je sa Jane Pollard režirao film, kaže da su namjerno izbjegli opsjednutost muzičkih dokumentaraca da pokažu “pravu ličnost” i pravog čovjeka iza rock zvijezde.

“Mitologija je sastavni dio priče kao i sve drugo. Zapravo, to jeste priča”, rekao je Forsyth.